Primorska Hrvatska (kneževina): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati
Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati
Redak 70:
 
== Učvršćivanje franačke vlasti ==
Pod vlašću [[Karlo Veliki|Karla Velikog]] Franci [[788.]] godine zauzimaju [[Bavarska|Bavarsku]], a iste godine u [[Istra|Istri]] vladapodredio neki IvanIvanu kao franački [[vazal]] te je, Karlo Veliki također [[796.]] pobijedio Avare. Istru je Karlo podredio upravitelju s naslovom dux, kojemu je sjedište bilo u Novigradu. Kako bi osigurao granicu prema Panoniji, dux Ivan naseljivao je u Istru Slavene iz Dalmacije i tako osnažio već otprije prisutan slavenski element. Kako su dotada bavarski [[vojvoda|vojvode]] vladali i područjem [[Karantanija|Karantanije]], sada je vlast Karla Velikoga dosezala do hrvatskih zemalja. Krajem [[8. stoljeće|8. stoljeća]] na sjeveroistoku današnje [[Italija|Italije]] franci stvaraju furlansku [[marka (grofovija)|marku]], a njome vlada [[markgrof]] Erik ([[788.]]—[[799.]]). Franački ljetopisi navode da je ovaj Erik, krenuvši u rat protiv [[Avari|Avara]], morao proći područjem Liburnije, no ondje su ga zaustavili „građani [[Tarsatica|Tarsatike]]“ (današnja [[Rijeka]]), te ga ubili. Povjesničari su donedavno mislili da je riječ o borbi između [[Hrvati|Hrvata]] i Erika, no u zadnje vrijeme se dokazuje da je bila riječ o ubojstvu za račun Avara, te da se za Tersatiku ne može, na temelju ovog izvora, znati kome je pripadala (Francima, [[Bizant]]u ili Hrvatima).<ref>N. Labus, „Tko je ubio vojvodu Erika“, 2-3 i 12. Labus drži da je Tarsatica tada bila ničija zemlja (ni franačka, ni bizantska, ni hrvatska, ni avarska), a da su Erika ubili avarsko-slavenski izaslanici, kako bi spriječili nastavak njegova puta i sudjelovanje u borbama.</ref> Erika je naslijedio [[Kadolah]], koji je poveo [[800.]] godine jedan pohod protiv Hrvata, ali se vratio bez uspjeha. Na [[Božić]] iste godine [[papa]] [[Lav III.]] kruni Karla Velikog za rimskog [[car]]a, a tada su vjerojatno i primorski Hrvati priznali franačku vrhovnu vlast. Do [[803.]] godine nad Hrvatima je vladao knez [[Višeslav]] koji je poznat po [[Višeslavova krstionica|Višeslavovoj krstionici]], na kojoj je spomenut kao knez ([[latinski jezik|lat.]] ''vuissasclavo dux''). Nakon što je [[804.]] godine pokorio i [[Mleci|Mletke]], Karlo je odlučio zauzeti i bizantsku Dalmaciju, to jest gradove i otoke koji su ostali u bizantskoj vlasti, no u dugotrajnom ratu Karlo je [[810812.]] godine pobijeđenpobijeden, a [[Aachenski mir|Aachenskim mirom]] Bizantuprema ostajuodredbama kojega su Karlu pripale Istra i područje hrvatske kneževske vlasti na kopnu, a gradovi Zadar, Split, Trogir, Dubrovnik i Kotor te otoci Krk, Cres, Osor i Rab ostali su u vlasti Bizanta, kao gradovi i otoci [[Tema Dalmacija|Teme Dalmacije]], a francima unutrašnjost. Na taj su način bizantinciBizantinci imali osiguran plovni put prema [[Venecija|Veneciji]].
 
Na hrvatskom kneževskom području (''Dalmacija i Liburnija'') Franci su ustrojili vlast pod domaćim knezovima, oslanjajući se pritom na ratnički stalež. Arheološki nalazi (ratnička oprema franačkoga podrijetla, ponajprije dugački mačevi) idu u prilog tvrdnji da su se ratnici doselili u Dalmaciju u doba ''franačko-bizantskog rata'', ili su pak tada bili naoružani kako bi ratovali u franačkoj službi. Kada su učvrstili svoju vlast u Hrvatskoj, Franci su započeli pokrštavanje Hrvata i uspostavu crkvenog ustroja na njihovu području. Prema arheološkim nalazima prostor njihova osnovnoga naseljivanja nalazio se između Knina i Nina. Iako nema pisanih izvora koji bi to izravno potvrdili, čini se da su upravo ti ratnici bili ona etnička i socijalna skupina koju potonji izvori nazivaju Hrvatima. Kneza su birali Hrvati, a potvrđivao ga je franački vladar.
 
Prvi poznati knez, Borna, spominje se najprije kao knez Gačana ([[818.]]), potom kao ''knez Dalmacije'' ([[819.]]) i napokon kao knez ''Dalmacije i Liburnije'' ([[821.]]). Pomogao je vojskom Francima u ratu protiv Ljudevita Posavskoga, kneza Donje Panonije. S vremenom se ime Hrvata proširilo i na dijelove ostaloga pučanstva i postalo oznakom zemlje.
 
U savsko-dravskome međurječju, gdje u ranome srednjem vijeku hrvatsko ime nije bilo zabilježeno, vladali su knezovi koji su bili podređeni furlanskomu markgrofu. Područje njihove vladavine nazivalo se »zemlja između Drave i Save«. Nezadovoljan markgrofovom politikom, knez Ljudevit podignuo je 818. ustanak koji se proširio na područja od Salzburga do Timoka. Ustanak je završio franačkom pobjedom i Ljudevitovim ubojstvom 823.
 
Za vladavine kneza Mislava (oko 835 – oko 845) ojačala je moć Primorske Hrvatske na moru i odbijen je napadaj mletačkog brodovlja od hrvatske obale, a Mislav je sagradio i crkvu sv. Jurja u Putalju te premjestio prijestolje iz Nina u Klis.
 
Knez u Primorskoj Hrvatskoj prvi se put spominje kao vladar Hrvata 852. u ispravi kneza Trpimira (oko 845–864). Iako je i dalje priznavao vlast kralja Italije i rimsko-njemačkoga cara Lotara I., Trpimir je vladao gotovo samostalno; u Hrvatsku je doveo benediktince, koji su širili zapadne kulturne utjecaje. Uspješno je ratovao protiv Bizanta (bizantskih namjesnika u Zadru), Bugara i Mlečana i sa svima je poslije sklopio povoljan mir. U njegovo su doba, najvjerojatnije, uređene granice između Primorske Hrvatske i dalmatinskih gradova.
 
== U vazalnom odnosu prema Francima ==