Tituš Zeman: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodavanje poveznica
dodavanje poveznica
Redak 21:
'''Blaženi Tituš Zeman''' ([[Vajnory]] kraj [[Bratislava|Bratislave]] [[4. siječnja]] [[1915.]] - Bratislava, [[8. siječnja]] [[1969.]]), bio je [[Slovačka|slovački]] rimokatolički svećenik, [[Salezijanci|salezijanac]], žrtva komunističkog progona. Proglašen je [[Sluga Božji|slugom Božjim]] 2010. godine, a [[Blaženik|blaženim]] 2017.
 
Tituš Zeman rođen je u kršćanskoj obitelji. Već u dobi od deset godina znao je da želi postati svećenik. Završio je salezijansku [[Gimnazija|gimnaziju]]. U [[novicijat]] je ušao 1931., prve zavjete dao je 6. kolovoza 1932., a doživotne zavjete 7. ožujka 1938. Teologiju je studirao na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Gregoriani]]. Za svećenika je zaređen 23. lipnja 1940. u [[Torino|Torinu]]. Mladu misu imao je 4. kolovoza 1940. u Vajnoryju, gdje je nastavio služiti do 1950.
 
U travnju 1950. započeo je komunistički progon svećenika i [[Redovnik|redovnika]], [[Samostan|samostani]] su okupirani a redovnici i svećenici pozatvarani u [[Koncentracijski logor|koncentracijske logore]]. Zbog odsustva, don Zeman je taj prvi progon izbjegao. Prihvatio je ideju da osmisli i organizira bijeg mladih salezijanaca preko slovačko-[[Austrija|austrijske]] [[Državna granica|granice]], odakle bi dalje išli u Torino u [[Italija|Italiju]] dovršiti [[Visoko obrazovanje|studij]]. Uspješno je preveo dvije skupine od po 30 salezijanaca, a kod trećeg pokušaja je uhićen, ispitivan i mučen. Označen je kao izdajnik i vatikanski špijun, a zatražena je i [[smrtna kazna]]. Na kraju je osuđen na 25 godina zatvora i označen kao čovjek za eliminaciju.
 
{{citat|Kada su me uhvatili, bio je to za mene križni put. S fizičkog i psihičkog gledišta u zatvoru je bilo tako. Trajalo je dvije godine... Živio sam u stalnom strahu da će se u jednom trenutku otvoriti vrata moje ćelije i da će me odvesti na mjesto pogubljenja. Zbog toga je moja kosa postala sijeda. Kada se sjetim nezamislivih mučenja tijekom ispitivanja, i danas me prolaze trnci. Koristili su neljudske metode kada bi me mučili i tukli. Naprimjer, donijeli su kantu punu prljave vode iz kanalizacije, nabijali su mi glavu unutra i držali me dok se ne bih počeo gušiti. Jako su me udarali po cijelom tijelu i to sa svakakvim predmetima. Tako sam od jednog udarca ostao gluh.}}