Tituš Zeman: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 25:
Tituš Zeman rođen je u kršćanskoj obitelji. Već u dobi od deset godina znao je da želi postati svećenik. Završio je salezijansku [[Gimnazija|gimnaziju]]. U [[novicijat]] je ušao 1931., prve zavjete dao je 6. kolovoza 1932., a doživotne zavjete 7. ožujka 1938. Teologiju je studirao na [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Gregoriani]]. Za svećenika je zaređen 23. lipnja 1940. u [[Torino|Torinu]]. Mladu misu imao je 4. kolovoza 1940. u Vajnoryju, gdje je nastavio služiti do 1950.
 
U travnju 1950. započeo je komunistički progon svećenika i [[Redovnik|redovnika]], [[Samostan|samostani]] su okupirani a redovnici i svećenici pozatvarani u [[Koncentracijski logor|koncentracijske logore]]. Zbog odsustva, don Zeman je taj prvi progon izbjegao. Prihvatio je ideju da osmisli i organizira bijeg mladih salezijanaca preko [[Austrija|austrijske]] [[Državna granica|granice]], odakle bi dalje išli u Torino u [[Italija|Italiju]] dovršiti [[Visoko obrazovanje|studij]]. Uspješno je preveo dvije skupine od po 30 salezijanaca, a kod trećeg pokušaja je uhićen, ispitivan i mučen. Označen je kao izdajnik i vatikanski špijun, a zatražena je i [[smrtna kazna]]. Na kraju je osuđen na 25 godina zatvora i označen kao čovjek za eliminaciju.<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=https://donbosco.hr/salezijanci/salezijanski-sveci/item/2251-blazeni-titus-zeman-1915-1969|title=Blaženi Tituš Zeman (1915-1969)|work=donbosco.hr|language=hr-hr|accessdate=2021-03-02}}</ref>
 
{{citat|Kada su me uhvatili, bio je to za mene križni put. S fizičkog i psihičkog gledišta u zatvoru je bilo tako. Trajalo je dvije godine... Živio sam u stalnom strahu da će se u jednom trenutku otvoriti vrata moje ćelije i da će me odvesti na mjesto pogubljenja. Zbog toga je moja kosa postala sijeda. Kada se sjetim nezamislivih mučenja tijekom ispitivanja, i danas me prolaze trnci. Koristili su neljudske metode kada bi me mučili i tukli. Naprimjer, donijeli su kantu punu prljave vode iz kanalizacije, nabijali su mi glavu unutra i držali me dok se ne bih počeo gušiti. Jako su me udarali po cijelom tijelu i to sa svakakvim predmetima. Tako sam od jednog udarca ostao gluh.}}
Redak 31:
Izašao je iz zatvora lošeg zdravlja nakon 13 godina, 10. ožujka 1964. Živio je kod brata i radio kao skladištar i tekstilni radnik.
 
{{citat|Ako i izgubim život, ne bih rekao da je uzalud, znajući da je barem jedan od onih kojima sam pomogao postao svećenik na mom mjestu.}}Uvijek djeluj po uzoru na don Bosca i drugi će te slijediti.<ref name=":0" />
 
== Postupak beatifikacije ==