Kronštadtski ustanak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 81:
Među glavnim pobunjeničkim zahtjevima bili su novi, slobodni izbori za Sovjete, tj. radnička vijeća (kako to Ustav predviđa), pravo na slobodu izražavanja i potpunu slobodu djelovanja, pa čak i ukidanje najamnog rada. Prema zagovornicima rezolucije, izbori bi rezultirali porazom boljševika i "trijumfom Oktobarske revolucije" - označeno popularnim sloganom "Sovjeti bez boljševika!". Boljševici, koji su nekoć planirali centralizirani ekonomski program mimo zahtjeva mornara, nisu mogli tolerirati uvredu koju su ti politički zahtjevi predstavljali njihovoj moći pošto su dovodili u pitanje legitimitet boljševika kao predstavnika radničke klase. Stari zahtjevi koje je Lenjin branio 1917. godine sada su se smatrali kontrarevolucionarnima i opasnima za sovjetsku vladu pod nadzorom boljševika.
Sljedećeg dana, 1. ožujka, oko petnaest tisuća ljudi prisustvovalo je u velikoj skupštini koju je sazvao lokalni sovjet na trgu Ancla. Vlasti su pokušale smiriti duh masa slajući kao govornika [[Mihail Kalinin|Mihaila Kalinina]], predsjedatelja Sveruskog središnjeg izvršnog odbora. Ali stav prisutnih masa, koje su tražile slobodne izbore za sovjete, slobodu govora i tiska za anarhiste i socijaliste, i svih radnika i seljaka, slobodu okupljanja, suzbijanje političkih sekcija u vojsci, bio je uskoro jasan Kalininu.<ref name="LL"/> Osim toga tražili su jednake obroke, osim za one koji su radili teži posao - umjesto boljševika koji su uživali najbolje obroke - ekonomske slobode i slobode organizacije za radnike i seljake, oproste za političke zatvorenike pa čak i ukidanje najamnog rada. Prisutni su velikom većinom podržali rezoluciju koju su prethodno usvojili mornari Kronštadta. Većina pristunih komunista također je podržala rezoluciju. Odbijeni su zahtjevi boljševičkih vođa, ali Kalinin se mogao sigurno vratiti u Petrograd.
[[Datoteka:Petrichenko.jpg|alt=|lijevo|mini| Stjepan Petričenko, anarhistički mornar ukrajinskog podrijetla koji je predsjedavao Provizornim revolucionarnim komitetom za vrijeme pobune u Kronštadtu.]]
Iako pobunjenici nisu očekivali vojni obračun s vladom, napetosti u Kronštadtu porasle su nakon uhićenja i nestanka delegacije koju je pomorska baza poslala u Petrograd kako bi istražila situaciju štrajkova i prosvjeda u gradu. Neki od anarhista i socijalista baze počeli su se naoružavati, dok su je drugi napuštali.
| |||