Razlika između inačica stranice »Kronštadtski ustanak«

m
bez sažetka
m
m
 
== Pozadina ==
[[Datoteka:Sottomissione_all'ammiraglio_Birilef_dei_marinai_russi_ammutinati_a_Cronstadt.jpg|mini| Prije 1917. godine mornari iz KronštataKronštadta pobunili su se 1905. (prikazano) i 1906. godine]]
Završetkom [[Ruski građanski rat|Ruskog građanskog rata]] krajem 1920. godine, [[Boljševizam|boljševici]] su predsjedali državom u raspadu. Njihova [[Crvena armija]] pobijedila je [[Bijela garda|Bijelu armiju]] [[Pjotr Wrangel|Petra Vrangela]] i bila je vojno opremljena za suzbijanje seljačkih pobuna, ali se suočila s masovnim razočaranjem zbog nepodnošljivih životnih uvjeta - gladi, bolesti, hladnoće i umora - pogoršanih boljševičkom ekonomskom politikom. Seljaci su se zamjerali državnoj rekviziciji njihove ionako već oskudne žetve, smanjenju racija kruha i nestašicama goriva.
 
2. ožujka delegati ratnih brodova, vojnih postrojbi i sindikata sastali su se kako bi se pripremili za ponovne izbore lokalnog sovjeta. Oko 300 delegata pridružilo se obnovi sovjeta kako je odlučeno na skupštinama radnika prethodnog dana. Vodeći boljševički predstavnici pokušali su razuvjeriti delegate prijetnjama, ali nisu uspjeli. Pobunjenici su uhitili njih trojicu, predsjednika lokalnog sovjeta i dva komesara boljševičkih vojnih jedinica. Do prekida s vladom došlo je kad se skupštinom proširio glas da vlada planirala izvršiti mjere protiv skupštine i poslati vojsku na pomorsku bazu. Odmah je izabran Provizorni revolucionarni komitet,<ref>{{Citiranje weba|url=http://www-personal.umich.edu/~mhuey/TOC/IZV.frame.html|title=The Truth about Kronstadt: A Translation and Discussion of the Authors|archiveurl=https://web.archive.org/web/20170110025124/http://www-personal.umich.edu/~mhuey/TOC/IZV.frame.html|archivedate=10 January 2017|work=www-personal.umich.edu|accessdate=6 May 2018}}</ref> kojega je činilo pet članova kolegijalnog predsjedništva skupštine, koji će upravljati otokom do izbora novog lokalnog sovjeta. Odbor se proširio na 15 članova dva dana kasnije. Skupština delegata postala je otočna samouprava i sastala se dva puta: 4. i 11. ožujka.
 
Dio boljševika iz KronštataKronštadta žurno je napustio otok. Dio njih, predvođen povjerenikom tvrđave, pokušao je slomiti pobunu, ali, s malo potpore, na kraju je pobjego. Tijekom ranih sati 2. ožujka, grad, brodovi i otočne utvrde već su bili u rukama Revolucionarnog komiteta, koji nije naišao na otpor. Pobunjenici su uhitili 326 boljševika, oko petine lokalnih komunista, od kojih je ostatak pušten na slobodu. Naspram toga, boljševičke su vlasti pogubile četrdeset i pet mornara u Oranienbaumu i uzele rođake pobunjenika za taoce. Nitko od pobunjeničkih boljševika nije pretrpio zlostavljanje, mučenje ili smaknuća. Zatvorenici su dobili iste obroke kao i ostali otočani i izgubili su samo čizme i skloništa koja su predana vojnicima na dužnosti u utvrdama.
 
Vlada je optužila protivnike da su kontrarevolucionari pod vodstvom Francuske i tvrdila da je pobunjenicima u Kronstadtu zapovijedao general Kozlovski, bivši caristički časnik tada odgovoran za topništvo utvrde, iako je to bilo u rukama Revolucionarnog komiteta. Od 2. ožujka cijela pokrajina Petrograd bila je pod vojnim stanjem, a Odbor za obranu pod predsjedanjem Zinovjeva dobio je posebna ovlaštenja za suzbijanje pobune. Žurilo se kako bi se utvrda nadvladala prije odmrzavanja smrznutog zaljeva, što bi je učinilo nepristupačnom za kopnenu vojsku. [[Lav Trocki]] je predstavio navodne francuske novinske članke koji su najavili pobunu dva tjedna prije izbijanja kao dokaz da je pobuna plan koji su osmislili emigre i snage Antante. Lenjin je s istom taktikom optužio pobunjenike nekoliko dana kasnije na 10. kongresu Komunističke partije.
361

uređivanje