Josip Pančić: razlika između inačica

'''Josip Pančić''' (također i ''Josif Pančić'') (Ugrini, [[Bribir (Vinodol)|Bribir]]; [[5. travnja]] [[1814.]] – [[Beograd]], [[25. veljače]] [[1888.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] i [[Srbija|srpski]] liječnik, [[Botanika|botaničar]] i profesor prirodnih [[znanost]]i.

Josip Pančić rodio se kao etnički Hrvat u zaselku Ugrini pokraj Bribira, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], 1888. godine. Roditelji Pančićevi, Pavao i Margareta, imali su petero djece, a Josip im je bio četvrto dijete. Otac Pavao bio mu je siromašni seljak, te nije mogao djecu školovati. Njegov brat Grgur koji se školovao, te završio filozofski i bogoslovni fakultet i nakon toga bio župnikom u [[Gospić]]u, preuzeo je brigu o školovanju Josipa a prije njega iškolovao je starijega mu brata Matu koji je postao svećenikom. Josip Pančić osnovnu školu završio je u [[Gospić]]u. Gimnaziju je pohađao od [[1824.]] godine u [[Rijeka|Rijeci]], a od [[1830.]] godine studirao [[Filozofija|mudroslovlje]] na [[zagreb]]ačkoj visokoj školi. Nezadovoljan visokom školom u kojoj su prirodne znanosti bile vrlo malo zastupljene odlučio se je na promjenu te je [[1832.]] godine otišao u [[Pešta|Peštu]] gdje je upisao Medicinski fakultet, na kojemu je [[1842.]] godine postao [[doktor]]om [[Medicina|medicine]]. Nakon deset godina studija u Pešti [[1842.]] godine napisao je doktorsku disertaciju iz botanike na latinskome jeziku pod nazivom ''Taxilogia botanica''<ref>[https://www.europeana.eu/mt/item/9200332/BibliographicResource_3000095433946 Taxilogia botanica : dissertatio inauguralis], europeana.eu, pristupljeno 7. kolovoza 2020.</ref>, posvetivši je stricu Grguru. Nakon toga jedno vrijeme radio je privatno kao liječnik u Budimu, a potom u Banatu dvije godine. Nakon toga boravio je u rodnome kraju i tom prigodom penjao se je po brdima iznad Bribira, po planini i bribirskoj šumi, a išao je i na [[Velebit]], prikupivši dosta biljaka iz flore Primorja i Vinodola. Potom je otišao u [[Beč]], gdje je ostao godinu dana kako bi determinirao (odredio) prikupljeni biljni materijal. To je napravio u bečkome Prirodoslovnome muzeju, prateći u isto vrijeme predavanja tada glasovitoga botaničara Endlichera. Za vrijeme boravka u Beču upoznao se je s [[Vuk Karadžić|Vukom Karadžićem]] koji ga je, zainteresiravši se za Pančićev rad, savjetovao neka ide u Srbiju, što je ovaj prihvatio, te je [[1846.]] godine došao u Beograd gdje Karadžićeve preporuke nisu urodile plodom. Pančić se htio vratiti, no u to vrijeme dobio je poziv za mjesto privremenoga [[liječnik]]a u tvornici stakla kod Jagodine što je i prihvatio.