Osmanski turski jezik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer) |
m →top: clean up |
||
Redak 16:
|sil=OTA}}
'''Osmanski turski''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=ota ota]; ''otomanski'', ''osmanlijski'', [[turski]]: ''Osmanlıca'' ili ''Osmanlı Türkçesi'', osmanski turski: لسان عثمانی ''lisân-ı Osmânî'') je inačica [[Turski jezik|turskog jezika]], koja se upotrebljavala kao upravni književni jezik [[Osmansko carstvo|Osmanskog carstva]], sadržavajući velike pozajmice iz [[farsi jezik]]a, koji je zauzvrat sam bio prepun pozajmica iz [[arapski jezik|arapskog jezika]]. Pripadao je oguskoj skupini. Poput većine ostalih jezika islamskih naroda, osmanski turski se piše na [[arapsko pismo|arapskom pismu]].
[[1928]]. godine, nakon reformi koje je proveo [[Kemal Ataturk|Mustafa Kemal Atatürk]], pojavio se homogeniziraniji turski, s manje uticaja iz arapskog i perzijskog i koristeći [[latinično pismo]]. Razlog ovim promjenama bio je navodno u tome da narod koji nije bio obrazovan u tom jeziku nije bio u stanju ga razumijeti, jer je materinji jezik naroda bio homogeniziraniji turski. Mnogi danas smatraju da se osmanski turski sasvim razlikuje od današnjeg turskog. No, taj stav izgleda da je politički motiviran i lingvistički neosnovan. Pa ipak, manji broj današnjih govornika u [[Turska|Turskoj]] je u stanju razumijeti osmanski turski, u govornom i pisanom obliku.
| |||