John od Gaunta, 1. vojvoda od Lancastera: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
m →Vojno zapovjedništvo u Francuskoj: uprkos u usprkos |
||
Redak 84:
U ljeto [[1370.|1370]]. John je poslan s malom vojskom u [[Akvitanija|Akvitaniju]] kako bi ojačao snage svoga bolesnog starijeg brata, Crnog Princa i svoga mlađeg brata Edmunda od Langleyja, grofa od Cambridgea. S njima je sudjelovao u opsadi Limogesa ([[rujan]] [[1370.|1370]].). Preuzeo je opsadnu operaciju i u jednom trenutku se uključio u borbu prsa o prsa u podzemnim tunelima.{{sfn|Sumption|2009|p=82}} Nakon ovog događaja, Crni je Princ dao Johnu namjesništvo u Akvitaniji i otplovio je za Englesku, ostavivši Johna na čelu. Iako je gotovo godinu dana pokušavao obraniti vojvodstvo od francuskog napada, zbog nedostatka resursa i novca nije mogao učiniti više od čuvanja ono malo teritorija koje su Englezi još uvijek kontrolirali, a u [[Rujan|rujnu]] [[1371.|1371]]. dao je ostavku na zapovjedništvo i vratio se u Englesku.{{sfn|Sumption|2009|pp=69–108}} Neposredno prije nego što je napustio Akvitaniju, oženio se infantom [[Konstancija Kastiljska|Konstancijom Kastiljskom]] u rujnu [[1371.|1371]]. u [[Roquefort|Roquefortu]], blizu [[Bordeaux]]a. Sljedeće godine sudjelovao je s ocem [[Eduard III.|Eduardom III]]. u neuspjelu pokušaju invazije na Francusku s velikom vojskom, koju su otežala tri mjeseca nepovoljnih vjetrova.
Vjerojatno najznačajniji Johnov poduhvat dogodio se između kolovoza i prosinca [[1373.|1373]]., kada je pokušao osloboditi Akvitaniju kopnenim putem, vodeći vojsku od oko 9000 jahača iz Calaisa na velikom chevauchéeu od sjeveroistočne do jugozapadne Francuske, na pohodu od 900 kilometara. Ova četveromjesečno jahanje neprijateljskim teritorijem, izbjegavajući francusku vojsku na putu, bio je hrabar udar koji je zadivio suvremenike, ali nije postigao gotovo ništa. Obuzeti francuskim zasjedama sa svih strana, te napadnuti bolešću i gladovanjem, John od Gaunta i njegovi jahači probijali su se kroz Champagne, istočno od Pariza, u Burgundiju, preko [[Središnji masiv|Središnjeg masiva]], i na kraju dolje u Dordogne. Ne uspijevajući napasti nijednu snažno utvrđenu utvrdu i gradove, napadači su opljačkali sela, što je oslabilo francusku infrastrukturu, ali je vojna vrijednost štete bila samo privremena. Koračajući zimi na visoravni Limousin, gdje su Francuzi likvidirali zaostale vojnike, ogroman broj vojnika i još veći broj konja umrli su od hladnoće, bolesti ili gladi. Vojska je [[24. prosinca]] [[1373.|1373]]. stigla do [[Bordeaux]]a, kojeg su držali Englezi, teško oslabljeni, s gubitkom najmanje jedne trećine u akciji i još jedne trećine od bolesti. Po dolasku u Bordeaux, još ih je više podleglo bubonskoj kugi koja je bjesnila u gradu. Bolesna, demoralizirana i pobunena, vojska nije bila u prilici braniti Akvitaniju, a vojnici su počeli dezertirati. John nije imao sredstava kojima bi ih mogao platiti
Johnova posljednja kampanja u Francuskoj dogodila se [[1378.|1378]]. Planirao je veliku ekspediciju jahača na velikoj armadi brodova koji će pristati u Brest i preuzeti kontrolu nad [[Bretanja|Bretanjom]]. Nije se moglo pronaći dovoljno brodova koji bi mogli prevoziti konje, a ekspedicija je bila zadužena osvojiti St Malo. Englezi su [[14. kolovoza]] uništili tovar u luci St. Malo i započeli napad na grad kopnom, ali Johna je ubrzo omela veličina njegove vojske koja se nije mogla hraniti jer je francuska vojska pod Olivierom de Clissonom i Bertrandom du Guesclinom zauzela okolna sela. U rujnu je opsada jednostavno napuštena i vojska se neslavno vratila u Englesku. Johnu od Gaunta pripisana je glavnina krivnje za debakl.{{sfn|Sumption|2009|pp=325–327}}
| |||