Dadaizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 5754835 suradnika 91.226.8.100 (razgovor)
Oznaka: uklanjanje
mNema sažetka uređivanja
Redak 2:
'''Dadaizam''' je umjetnički pokret koji u traženju novoga izraza negira sve ustaljene vrijednosti.<ref>[http://www.hrleksikon.info/definicija/dadaizam.html Dadaizam, definicija pojma na Hrvatskom obiteljskom leksikonu], Posjećeno 30. listopada 2012.</ref> Dadaizam naglašava besmislenost civilizacije koja uništava vlastite vrijednosti; naglašava apsurdnost izlažući banalne predmete kao umjetnička djela.
 
Dadaizam teži rušenju, uništenju starih načela i zakonistostizakonitosti logike, ismijava „vječnu ljepotu”. Dadaizam je protiv nepokretnosti misli i određenja pojmova, Dada je i protiv Dade, pa iz toga mnogi izvode zaključak da dadaizam nije toliko protuumjetnički i protuknjiževni smjer koliko „posebno raspoloženje duha, krajnji čin antidogmatizma koji se za svoju borbu služi svim sredstvima”. (De Michelli)
[[Datoteka:Hugo Ball Cabaret Voltaire.jpg|mini|lijevo|200px|<center>[[Hugo Ball]] recitira svoju poeziju u kafeu ''Cabaret Voltaire'', [[Zurich]], 1916.]]
== Nastanak ==
Redak 9:
[[Kolo]] br. 12., [[Zagreb]], 1971., str. 1202.</ref> No, postoji vjerovanje da su prilikom jednog sastanka dada umjetnici, u duhu besmislenosti, željeli pokretu dati ime nasumičnim zabijanjem noža u francusko-njemački rječnik; nož se zabio na francuskom pojmu za „igračku drvenog konjića”, ''Dada''<ref>Dona Budd, ''The Language of Art Knowledge'', Pomegranate Communications, Inc.</ref>. [[Tristan Tzara]] (1896. - 1963.) osnivač je i pisac prvog [[manifest]]a, a u jednoj je prigodi, nekoliko desetljeća kasnije, izjavio:
 
{{citat|Da bi se razumjelo kako je nastao dadaizam, valja zamisliti s jedne strane duhovno stanje skupine mladih ljudi koji su se nalazili u nekoj vrsti zatvora, kakav je bila Švicarska u vrijeme Prvoga svj. rata, i s druge strane intelektualnu razinu umjetnosti i književnosti u to doba. Dakako, ratu je morao doći kraj, a poslijposlije smo vidjeli i druge. Sve to zbivalo se u poluzaboravu koji se po navici naziva poviješću. No, oko 1916.-1917. činilo se da rat nikada neće završiti.}}
 
To je bio razlog za dadaističku pobunu, zagovaranje [[apsurd]]a, promidžbu nihilizma, odbacivanje svih tradicionalnih vrijednosti. Tristan Tzara je obrazlagao potrebu osnivanja jednog takvog pokreta riječima:
 
{{citat|Dada je nastala iz moralne potrebe. Iz neutažive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima, iz pobune koja je od pojedinaca tražila posvemašnje prihvaćanje potreba svoje prirode, bez obzira na povijest, na logiku...}}
 
Tzara odbacuje sve teorije te se izruguje i kubističkim i futurističkim "akademijama, laboratorijima formalnih ideja". Iz njegovih tekstova zrači neobična uznemirenost, nepredvidivost. Uz Tzaru, istaknuti dadaisti u književnosti bili su i [[Guillaume Apollinaire]], [[Hugo Ball]], [[Philippe Soupault]], [[Andre Breton]], [[Paul Éluard]], [[Richard Huelsenback]] i [[Louis Aragon]].
Redak 23:
Nisu umjetnici izgubili razum, nego su besmislom i destrukcijom u svojim djelima htjeli pokazati kakav besmisao i suludo uništavanje vladaju u životnoj zbilji. Želeći ukazati na mane društva izazvali su suprotan učinak, uglavnom su izazvali [[bijes]] i [[prijezir]] te bili proganjani.
 
Dadaisti su jednostavno doslovcei doslovno prenijeli metodu besmisla iz stvarnosti u [[umjetnost]]. Tako je npr. [[Francis Picabia]] slikao naizgled ozbiljne tehničke nacrte za strojeve koji bi u praksi bili posve besmisleni (npr. ''Stroj za ljubav''). Predvodnik dadaizma je [[Marcel Duchamp]] u svojoj [[cinizam|ciničnoj]] fazi. On bi sasvim obične predmete predstavljao kao umjetnička djela ([[pisoar]] nazvan ''[[fontana]]'') ili bi sastavljao od običnih predmeta nelogične spojeve ([[readymade]]).
 
Dadaizam se širi i na [[SAD]], [[Njemačka|Njemačku]] i [[Francuska|Francusku]], no početkom dvadesetih godina djelatnost pokreta naglo se smanjuje,. Unatoč notome dadaizam uvelike utječe na stvaralaštvo brojnih književnika, pa čak i u današnje vrijeme.
 
Dadaisti su bili i oštri kritičari kapitalističkog društva, osobito u [[Njemačka|Njemačkoj]], gdje se isticao [[Georg Grosz]] koji je smatrao da se amoralno, nepošteno i nasilno u društvu treba kritizirati likovno ružnim i nakaznim. Kako bi izludjeli svoje kritičare i protivnike, dadaisti su se služili apsurdima i paradoksima, pa čak i:
 
{{citat|Svaki je istinski dadaist protiv dade!}}