Razlika između inačica stranice »Muhamed Hevaji Uskjufi«

vra
(vra)
}}
 
'''Muhamed Hevaji Uskjufi, Muhamed Hevaji Uskufi, Muhamed Uskufi Hevaija, Hevaji Uskufi Bosnevi, Hevajija Uskufija, Hevāji Uskūfī, Hevayi, Hawā’i, Uskifi, Üsküfi Bosnevija, Üskūfī; Mahammad, Mehmed''' ([[Dobrnja (Tuzla, BiH)|Dobrnja]] kraj [[Donja Tuzla|Donje Tuzle]], [[1601.]]/[[1602.]] – ?, nakon [[1651.]]), bošnjački [[pjesnik]] i [[leksikograf]].<ref name="Ingrid Runtić">[https://web.archive.org/web/20160426095922/http://hop-portal.com/2015/08/veliki-doprinos-hrvata-islamske-vjere-hrvatskoj-knjizevnosti/ HOP portal] Dragan Ilić - kolumne. Ingrid Runtić: ''Veliki doprinos Hrvata islamske vjere hrvatskoj književnosti'', 31. kolovoza 2015., pristupljeno 17. travnja 2016., arhivirano 26. travnja 2016.</ref><ref name="HL-AK">[[Hrvatski leksikon]] A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., {{ISBN|9539672813}}, str. 441</ref><ref name="Pavletić">Vlatko Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1970., str. 150–155.</ref><ref>[https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25319 Hevaji Uskufi, Muhamed], [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], pristupjeno 4. svibnja 2020.</ref>
 
== Životopis ==
Tekstovi na hrvatskom pisani su [[ikavica|ikavicom]], a jekavske ili ekavske riječi rijetke su i gotovo sigurno su posljedica rada [[prepisivač]]a. I. Smailović smatra da je Hevaijina ikavica više zbog njegova obiteljskog ikavskog podrijetla, nego činjenice da se tada ikavicom govorilo u okolici Tuzle. U pjesmama gotovo nema [[turcizam]]a. Jezik si naziva bosanskim (bosança), a sebe Bosancem ili Bošnjakom (Bosnevi).<ref name="hbl"/>
 
Autor stihovana prvog tursko-bosanskog rječnika iz 1631. godine ''Potur Šahidije'' (''Makbūl-i ‘Ārif'')<ref name="enciklopedija">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=591 Enciklopedija.hr] ''adžamijska književnost'', pristupljeno 17. travnja 2016.</ref> pisanog [[arabica|arabicom]], pisanog bez pravopisnih uzusa.<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=3488 Enciklopedija.hr] ''arabica'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> Uzor prema kojem je sastavio bio je perzijsko-turski rječnik [[Mevlevi Ibrahim Šahidi|Mevlevija Ibrahima Šahidija]] (1470. – 1550.).<ref name="hbl"/> Osnova rječnika bio je govor seljaka njegova kraja ''potur''.<ref name="HL-AK"/> Hevaijin tursko-bosanski rječnik pronašao je i objavio njemački znanstvenik i diplomat [[Otto Blau]].<ref>[http://enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8102 Enciklopedija.hr] ''Blau, Otto'', pristupljeno 30. ožujka 2017.</ref> [[Alija Nametak]] ga je predstavio 1968. u Građi za povijest književnosti hrvatske 1968. godine.<ref name="hbl"/>
 
Uz rječnik, Hevaija je napisao religijsko-etički spis ''Tabsirat al-ārifīn'' te pjesme [[ilahija|ilahije]] i [[kasida|kaside]]. Ističu se ''Molimo se tebi Bože'', ''Bože jedini, ti nas ne kinji'', ''Višnjem Bogu koji sve sazda'', ''Poziv na viru'' gdje sunarodnjake kršćane poziva na prelazak na islam i ''Savjet ženama''. Opus pjesama je mali, ali jedan je od najvećih pjesnika adžamijske književnosti iz Bosne.<ref name="HL-AK"/><ref name="hbl"/> [[Vlatko Pavletić]] uvrstio je Hevaijine ''Višnjemu Bogu sve koji sazda'', ''Ja, kauri, vami velju'' (Poziv na viru) i ''A Boga vam sve žene'' (Savjet ženama) u antološku Zlatnu knjigu hrvatskog pjesništva od početaka do danas.<ref name="Pavletić"/>
 
Prema [[Derviš Korkut|Dervišu Korkutu]] Hevaji je umirovio se i živio u Zvorničkom sandžaku, vjerojatno u nekom selu koje se zvalo Crkvina. Izvjesno da je bio živ još 1651. godine.<ref name="hbl"/>
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
== Izabrana literatura ==
* K. Georgijević: Hrvatska književnost od XVI do XVIII stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni. Zagreb 1969.
* V. Pavletić: Zlatna knjiga hrvatskog pjesništva od početaka do danas. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1970, 150–155.
 
== Izvori ==
{{izvori|2}}
 
[[Kategorija:Bošnjački književnici]]