Alija Izetbegović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Osnutak Stranke demokratske akcije, suverenost Bosne i Hercegovine i rat: Ispravljen zatipak Oznake: uklonjeno uređivanje mobilni uređaj mobilna aplikacija Android |
m uklonjena promjena suradnika 178.58.55.26 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Vrtleska225 Oznaka: brzo uklanjanje |
||
Redak 86:
== Osnutak Stranke demokratske akcije, suverenost Bosne i Hercegovine i rat ==
[[File:Pope John Paul II in Bosnia 1997.jpg|thumb|220px|lijevo| Alija Izetbegović i papa [[Ivan Pavao II.]], Sarajevo 1997.]]
Godine [[1990.]] Izetbegović osniva [[Stranka demokratske akcije|Stranku demokratske akcije]], nacionalnu političku stranku Muslimana, sadašnjih Bošnjaka. Na prvim višestranačkim izborima u Bosni i Hercegovini nakon više od pola stoljeća, [[Stranka demokratske akcije|SDA]] dobiva 33 % mandata u novom parlamentu kao pojedinačno najjača stranka u [[BiH]]. Iako je [[Fikret Abdić]], karizmatičan političar iz zapadne Bosne, dobio više glasova na izborima za predsjedništvo od Izetbegovića, uslijed više nacionalno-političkih aranžmana Alija Izetbegović postaje [[Muslimani (narod)|muslimanski]] član bosansko-hercegovačkoga predsjedništva i njegov predsjednik. Politički dogovor između srpskih, hrvatskih i
U ljeto [[1991.]] godine, kada se razmahala srbijansko-armijska agresija na Hrvatsku, kao i na dijelove Bosne i Hercegovine (poznat je slučaj spaljivanja hrvatskoga sela [[Ravno]] i drugih sela u ondašnjoj općini Trebinje u Hercegovini, praćenoga ubojstvima i progonom Hrvata – događaj koji je Predsjedništvo ignoriralo kao da se ne radi o području BiH), Izetbegović je izbjegavao osudu srpske politike, stvarajući privid ekvidistance ("To nije naš rat"). Preko Televizije Sarajevo uputio je javnosti proglas o neutralnosti BiH u "ratu između Srbije i Hrvatske". Motiv za takvo ponašanje je vjerojatno ležao u strahu od proširenja rata na cijelu Bosnu i Hercegovinu, svijesti o mogućem stradanju nenaoružanih Muslimana–Bošnjaka u srazu s do zuba naoružanim bosansko-hercegovačkim Srbima, te u naivnoj vjeri da se rat u BiH, i nakon okupacije rubnih područja u Hrvatskoj, može izbjeći ili spriječiti diplomatskim inicijativama međunarodne zajednice. No, također nije pristao na političku kapitulaciju pred [[Slobodan Milošević|Miloševićem]], odbivši da Bosna i Hercegovina ostane u okrnjenoj Jugoslaviji (iako je o tomu pregovarao Muhamed Filipović), skrojenoj prema [[Velika Srbija|velikosrpskim]] zamislima.
| |||