Povijest Istre: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎2. svjetski rat: Izvor (inače upitan) ne potkrepljuje drugi dio tvrdnje. Hrvatska se državnost nikad do 1945. nije protezala na Istru.
Redak 68:
Nakon kapitulacije Italije, [[1943.]] godine, dolazi do sveopćega narodnog ustanka u Istri. Protjerana je [[fašisti|fašistička]] vlast, a NOO Istre donosi proglas o oslobođenju Istre i njezinu pripojenju [[SRH|federalnoj Hrvatskoj]] u [[SFRJ|novoj Jugoslaviji]]. Uskoro cjelokupno područje okupiraju [[Nijemci]], a [[NDH]] proglašava formalno pripojenje Istre, iako razgraničenje s [[Mussolini]]jevom [[Talijanska Socijalna Republika|Talijanskom Socijalnom Republikom]] nikad nije uređeno.
 
Poslije pada Mussolinija, Hrvati u Istri sastavili su i potpisali [[Proglas Hrvatskoga istarskog sabora]]. Uz pomoć svećenika dokument je poslan u Rim, Vatikan, pa sve do [[Krunoslav Draganović|Krunoslava Draganovića]]. Proglas je bio upućen i [[Juraj Krnjević|Jurju Krnjeviću]] u London. U proglasu su Hrvati iz Istre javili da je Istra hrvatska i neka Krnjević učini što može, da Istra ne bi doživjela jugoslavensku komunističku okupaciju poslije sloma talijanskog fašizma.<ref name="Glasnik18-16">[http://documents.tips/documents/glasnik-br-18.html Documents.tips] Antun Kunek: ''Monsinjor Krunoslav Draganović'', [[Glasnik hrvatskog uljudbenog pokreta]], Zagreb, 12. srpnja 2008., Godina I. -br. 18. - stranica 16-17 (pristupljeno 22. srpnja 2017.)</ref>
 
U sklopu završnih [[NOVJ|partizanskih]] operacija za oslobođenje cjelokupnoga [[Južni Slaveni|južnoslavenskog]] prostora oslobođena je i Istra, 9. svibnja [[1945.]] godine. Ubrzo američke i britanske snage također ulaze u Istru.
 
Osim partizanskih postrojbi koje su tijekom rata pružale oružani otpor talijanskoj fašističkoj vlasti i u konačnici vojno oslobodile Istru, veliku zaslugu u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i Kvarnerskih otoka u uvjetima [[talijanizacija|talijanizacije]] imali su i hrvatski katolički svećenici. Posebnu zaslugu ima velečasni [[Božo Milanović]], koji je prije prihvaćanja sporazuma u Parizu 1948. priložio nepobitan dokaz, etničku kartu, prema kojoj su Hrvati bili većina na tom inače povijesnom hrvatskom području <ref>http://www.hkz-kkv.ch/jasenovacki_mit_pripreme_za_novi_rat.php [[Davor Domazet-Lošo]] </ref>.
 
== Nakon 2. svjetskog rata ==