Povijest Istre: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎2. svjetski rat: Izvor (inače upitan) ne potkrepljuje drugi dio tvrdnje. Hrvatska se državnost nikad do 1945. nije protezala na Istru.
Redak 61:
Tada su talijanske vlasti otpuštale s posla ljudi samo zbog njihove nacionalne pripadnosti. Zabranjena je komunikacija na hrvatskom jeziku, provođene se pljenidbe, sječene su voćke, istakalo se vino. Počelo tada i maltretiranje i progon hrvatski intelektualaca pogotovo učitelja i svećenika.
 
Zatvarane se sve hrvatske škole, zabranjivani hrvatski nadgrobni [[spomenik|spomenici]], [[toponim]]i, hrvatska se prezimena [[talijanizacija hrvatskih prezimena|potalijančivala]] (Zakon o zabrani smiješnih prezimena)<ref>Mezulić,Hrvoje;Jelić, Roman: [O talijanskoj upravi u Istri i Dalmaciji : 1918.-1943. : nasilno potalijančivanje prezimena, imena i mjesta /] </ref>, počeo najveći [[Emigracija istarskih i primorskih Hrvata u Hrvatsku 1918.-1943.|egzodus hrvatskog naroda]] s Istre i Primorja, započinju i fizičke likvidacije hrvatskih domoljuba. Tada su se na lomačama palile knjige pisane hrvatskim jezikom ne zato jer imaju „neprihvatljiv sadržaj“, nego zato jer je jezik kojim su pisane, neprihvatljiv.“<ref>[[Milan Nosić|Nosić, Milan]] , "Talijanizacija istarskih prezimena</ref><ref>http://www.maveda.hr/knjige/knjiga43.html</ref>
 
== 2. svjetski rat ==