Ana Klevska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Katarina aragonska premjestio je stranicu Ana od Klevea na Ana Klevska
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Henrikove žene}}
 
'''Ana Klevska''' ([[Engleski jezik|engl.]] ''Anne of Cleves'', [[Njemački jezik|njem.]] ''Anna von Kleve'' ([[22. rujna]] [[1515]]. – [[16. srpnja]] [[1557]].) je bila četvrta žena engleskog kralja [[Henrik VIII.|Henrika VIII.]].
 
{{Monarh
Redak 58:
}}
 
== Odrastanje ==
Johannu III., vladaru vojvodstva Kleve (na Rajni, na granici današnje Nizozemske i Njemačke), bilo je 58 godina. Bio je protestant. U braku s Marijom od Jülich-Berg-Ravensberga dobio je četvero djece. Jedna od njih je bila kći Ana, rođena u [[Düsseldorf|Düsseldorfu]]. Čim je čuo da engleski kralj [[Henrik VIII., kralj Engleske|Henrik VIII.]] traži novu suprugu, ponudio mu je svoju kćer.
 
Ana je bila strogo odgojena.
Kći Ivana III., vladara vojvodstva Kleve koje se nalazilo na [[Rajna|Rajni]], na granici današnje [[Njemačka|Njemačke]] i [[Nizozemska|Nizozemske]]. Henrik se njome oženio [[6. siječnja]] [[1540]]. u nadi da bi mu mogla roditi i drugog muškog nasljednika (kraljević Eduard, jedini preživjeli Henrikov sin, bio je boležljivo dijete). Brak se ubrzo pokazao neuspješnim, a i sukob Aninog brata Vilima, tada vojvode klevskog, s carem Svetog Rimskog Carstva učinio ga je dodatnim političkim opterećenjem za Henrika pa je uz Anin pristanak poništen nakon samo 6 mjeseci, [[9. srpnja]] [[1540]]. Ana je dobila naslov engleske princeze i jedan od kraljevskih dvoraca. Umrla je [[1557]]. nadživjevši sve ostale Henrikove supruge.
 
== Brak s Henrikom VIII. ==
[[Thomas Cromwell]], najvatreniji zagovornik braka s Anom, dojavio je Henriku:<blockquote>"Svi hvale ljepotu gospe Ane, njezina lica i njezine osobe, kao veću od bilo koje druge dame. Nadvisuje sasku vojvotkinju kao što zlatno sunce nadvisuje srebrni mjesec. Svi hvale njezine vrline i poštenje, stidljivost koja se jasno prikazuje u ozbiljnosti njezina držanja."</blockquote>Nesumnjivo je pretjerivao s onim što je rečeno. Kralj je bio očaran te odlučio uzeti gospu Anu bez miraza ako mu se svidi njezin portret koji bi trebao naslikati Hans Holbein.
 
Engleski su protestanti vjerovali da bi nova kraljica mogla biti još jedna [[Ana Boleyn]] te da će ponovno imati prijateljicu i zagovarateljicu na prijestolju. No, Henrik je očekivao da će Ana drage volje prijeći na katolički oblik bogoslužja kad postane engleska kraljica. Luteranima u Engleskoj je bilo suđeno da se u njoj razočaraju.
 
Princeza [[Marija Tudor|Marija]] isprva je bila očajna što će joj se otac oženiti luteranskom krivovjernicom, no s vremenom će se ipak sprijateljiti s Anom i bit će djelomično odgovorna za njezino preobraćenje na katoličanstvo.
 
Henrik se njome oženio [[6. siječnja]] [[1540]]. u nadi da bi mu mogla roditi i drugog muškog nasljednika (kraljević [[Eduard VI.|Eduard]], jedini preživjeli Henrikov sin, bio je boležljivo dijete).
 
== Poništenje braka ==
Brak se ubrzo pokazao neuspješnim, a i sukob Aninog brata Vilima, tada vojvode klevskog, s carem Svetog Rimskog Carstva učinio ga je dodatnim političkim opterećenjem za Henrika, pa je, uz Anin pristanak, poništen nakon samo 6 mjeseci.
 
Međutim, istina jest da se Henriku nova nevjesta fizički nije svidjela te se tvrdilo da brak nikada nije bio konzumiran.
 
== Kraljeva voljena sestra ==
Dana [[9. srpnja]] [[1540]]. Ana je dobila naslov engleske princeze i jedan od kraljevskih dvoraca. Dobila je počasnu titulu Kraljeve voljene sestre. Umrla je [[1557]]. nadživjevši sve ostale Henrikove supruge. Henrik i ona održali su prijateljske odnose. Ana je njegovala dobre odnose s njegovim kćerima. Nije se preudala, ali je čitav život provela u Engleskoj.
 
[[Kategorija:Životopisi, Engleska]]