'''Turci Seldžuci''' (na [[Turski jezik|turskom]], ''Selçuklu'', mn. ''Selçuklular''; na [[Arapski jezik|arapskom]] {{ara oznaka|سلجوق}} ''Saljūq'', ili {{ara oznaka|السلاجقة}} ''al-Salājiqa''; [[Perzijski jezik|perz.]], ''Saljūqiyān'') bili su glavni ogranak [[Oguzi|Oguza]] i loza koja je vladala dijelovima [[Srednja Azija|Srednje Azije]] i [[Bliski Istok|Bliskog Istoka]] od [[11. stoljeće|11.]] do [[14. stoljeće|14. stoljeća]], kao moćni Seldžučki [[sultanat]]. Seldžuci su migrirali iz sjevernih iranskih pokrajina u Središnjoj Aziji u [[Iran]], nekadašnje [[Perzija|Perzijsko carstvo]].
TurkijciTurci Seldžuci se smatraju precima zapadnih [[Turkijski narodiTurci|TurkijacaTuraka]], današnjih stanovnika [[Turska|Turske]], [[Azerbajdžan]]a i [[Turkmenistan]]a. Seldžuci su odigrali veoma značajnu ulogu tijekom [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]]: spriječili su [[Mongoli|mongolske osvajače]] da zauzmu [[Europa|Europu]] s istoka te su obranili [[islam]]ski svijet od [[Križarski ratovi|križara]] sa zapada, pri tom osvajajući veliki dio [[Bizantsko carstvo|Bizantskog carstva]].
== Podrijetlo i uspon ==
TurkijciTurci Seldžuci su bili glavni ogranak turkijskih Oguza. Emigrirajući kroz stoljeća postupno iz pustopoljina današnje središnje Azije i zapadne Kine u Perziju, doživjeli su svoj prvi veliki uspon za vrijeme [[Sultan|sultana]] [[Alp Arslan|Arp Arslana]], konsolidirajući svoju vlast u Perziji, te teško porazivši [[Bizantsko Carstvo|bizantsku]] vojsku u [[Bitka kod Manzikerta|bitci kod Manzikerta]] osvojivši pri tom gotovo cijelu Anadoliju i udarivši temelje današnjoj [[Turska|Turskoj]]. Arslanov sin sultan [[Malik Šah|Malik Šah Jalal]] doveo je Seldžučki sultanat do teritorijalnog vrhunca osvojivši [[Sveta zemlja|Svetu zemlju]] u ratu s [[Fatimidi|Fatimidima]]. Ovaj događaj bio je jedan od uzroka [[Prvi križarski rat|Prvog križarskog rata]]. Nakon Jalalove smrti njegovi sinovi i braća su postupno uništili carstvo u borbama za moć. Nakon nekoliko teških godina Seldžuci su izgubili kontrolu nad Svetom zemljom.
== Raspad centralne vlasti i pad ==
Redak 12:
== Pad Turaka Seldžuka ==
1335. godine raspalo se mongolsko Il-kanatsko carstvo te je Rumski sultanat pokušao se nekako održati. Ponovna uspostava i postupno jačanje Bizantskoga Carstva na zapadu te unutarnji konflikti,doveli su do uspostave takozvanih [[Gazi emirati|Gazi emirata]] odnosno podjele carstva na plemena. Posljednji priznati rumski sultan bio je [[Giyath al-din Masud II]] koji je umro 1308., a poslije njegove smrti državica je poživjela još par desetljeća samo u imenu, dok je na zapadu Anatolije jedno turkijsko pleme počelo proces ujedinjavanja s istaknutim vođom [[Osman I.|Osmanom]], osnivačem [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]].
