Antarktika: Razlika između inačica

Nema promjene veličine ,  prije 1 godinu
m
točke u wikipoveznice s godinama
m (točke u wikipoveznice s godinama)
* '''najhladniji''': Prosječna godišnja temperatura u unutrašnjosti kopna je -55&nbsp;°C. Prosječna mjesečna temperatura kreće se ovisno o dužini dana. U vrijeme [[polarna noć|polarne noći]] arktičke zime, [[sunce]] se uopće ne pojavljuje, dok za vrijeme arktičkog ljeta sija 24 sata dnevno. Tako je u unutrašnjosti prosječna lipanjska (zima na [[južna polutka|južnoj polutki]]) između -40 i -68 [[Celzijev stupanj|Celzijevih stupnjeva]], a uz obalu oko -18&nbsp;°C. Tijekom ljeta, u najtoplijem mjesecu siječnju, temperatura uz obalu penje se na koji stupanj iznad nule. Zbog ovakvih temperatura postoji samo par antarktičkih jezera i samo jedna, a i to povremena, rijeka, ''Onyx river''. Na području istočno antarktičkog grebena 10. kolovoza 2010. izmjerena je temperatura od -93,2 °C što je zasada najniža izmjerena temperatura u prirodi na Zemlji<ref name="nasa">[http://www.nasa.gov/press/2013/december/nasa-usgs-landsat-8-satellite-pinpoints-coldest-spots-on-earth/#.Uqb6JvQW1QE Najhladnije mjesto na Zemlji, ''NASA-USGS Landsat 8 Satellite Pinpoints Coldest Spots on Earth''] {{jezikk|en.|engleski}} (objavljeno 9. prosinca 2013., pristupljeno 12. prosinca 2013.)</ref>.
* '''s najmanje [[oborine|oborina]]''': Ovdje su u pravilu oborine u obliku [[snijeg]]a. U središnjim dijelovima prosječna godišnja količina je nešto iznad 40 l/m². Ako se primijeni kao kriterij godišnja količina oborina, tada se Antarktika treba smatrati [[pustinja|pustinjom]] (i to najvećom na Zemlji). Na obalama je količina oborina veća, i iznosi prosječno 500-600 l/m². Oborine su i ovdje najčešće snijeg, no ponekad padne i [[kiša]].
* '''naj[[vjetar|vjetrovitiji]]''': Nad kontinentom je visok atmosferski tlak (semipermanentna [[anticiklona]]), pa prema obalama neprekidno pušu snažni vjetrovi. Tako je u lipnju [[1972.]]. kod postaje Dumont-d'Urville izmjerena brzina vjetra od 327 km/h (91 m/s). Ti vjetrovi imaju velik utjecaj na okolna mora.
 
Oko 98% površine je pokriveno [[ledeni pokrov|ledenim pokrovom]] prosječne debljine oko 2.000 m (najveća debljina je 4.770 m). Količina leda se procjenjuje na oko 30 milijuna km³, što je oko 90% ukupne količine leda na Zemlji. Led s kontinenta spušta se prema moru kao [[ledenjak]], tvoreći [[ledena polica|ledene police]] (barijere, šelfove) od kojih se odlamaju [[ledeni brijeg|ledeni bregovi]] koji zatim plutaju okolnim morima.
Zahvaljujući udaljenosti od trgovačkih putova, nestvarnosti i čovjeku neprijateljskog okoliša Antarktike, ovo područje je ostalo pošteđeno procesa [[kolonijalizam|koloniziranja]] [[19. stoljeće|19]]. i [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Države koje su postavile klasične teritorijalne zahtjeve, morale su same sebi priznati, da je stvarna provedba takvih zahtjeva u praksi jednostavno nemoguća.
 
Na inicijativu Geofizičke godine [[1957.]]./[[1958|58]]. nađen je način međunarodne suradnje na području Antarktike. [[1959.]]. sklopljen je [[Antarktički ugovor]] nezavisno od [[UN|UN-a]] kojim je upravljanje najvećim dijelom povjereno dvjema organizacijama: '''SCAR''' (Scientific Committee on Antarctic Research) koji je tijelo ''International Council for Science'' (ICSU) i objedinjuje sve znanstvene institucije svijeta koje se bave Antarktikom te koordinira [[znanost|znanstvena]] istraživanja. '''COMNAP''' (Council Of Managers Of National Antarctic Programs) je ''Savjet menadžera nacionalnih antarktičkih programa'' i koordinira aktivnosti državnih tijela nadležnih za nacionalne antarktičke programe.
 
Iako Antarktički ugovor zabranjuje teritorijalne zahtjeve, oni postoje od ranije, a Ugovor ih je samo "zamrznuo". Tako Ugovorom ustvari politički odnosi na Antarktici nisu konačno razjašnjeni. Teritorijalne zahtjeve postavili su [[Čile]], [[Argentina]], [[Velika Britanija]], [[Norveška]], [[Australija]], [[Francuska]] i [[Novi Zeland]], pri čemu se neka zahtjevana područja preklapaju, dok nad drugim područjima nitko nije postavio zahtjev.
122.350

uređivanja