|
| počasti_u_njegovo_ime =
}}
'''Josip Stadler''' ([[Slavonski Brod]], [[24. siječnja]] [[1843.]]. - [[Sarajevo]], [[8. prosinca]] [[1918.]].), bio je [[Vrhbosanska nadbiskupija|vrhbosanski nadbiskup]], utemeljitelj [[Sestre Služavke Maloga Isusa|Družbe sestara Služavki Maloga Isus]]a, kandidat za [[svetac|sveca]], pisac nekih od prvih i veoma znatnih filozofijskih priručnika na hrvatskome u neoskolastičkome duhu.<ref name="BL">[http://www.biskupija-banjaluka.org/?page_id=1014 Banjolučka biskupija] Današnje stanje Katoličke crkve u BiH</ref><ref> Lamešić, Kata, 2020.: Život, djelovanje i filozofija Josipa Stadlera, ''Nova prisutnost'' XVIII (1): 171-183. {{Hrčak|id=342949}}</ref>
== Životopis ==
Rođen je u Slavonskom Brodu 24. siječnja 1843. u skromoj obrtničkoj obitelji Đure i Marije, rođene Balošić. U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za nj skrb preuzela i prihvatila ga dobra obitelj Oršić. Školovanje je započeo u rodnom gradu, nastavio ga je u nadbiskupskom sirotištu u [[Požega|Požegi]] i [[Zagreb]]u, gdje je išao u gimnaziju. U [[Rim]]u na [[papa|Papinskom]] Sveučilištu [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Gregorijani]], postao je doktor [[filozofija|filozofije]] (6. 9. 1865.) i [[teologija|teologije]] (29. 7. 1869.). Za svećenika je zaređen u Rimu [[1868.]]. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u sjemeništu od 1869. do 1870. godine<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 899., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref>, a kasnije 1870.-1881. sveučilišni profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u [[Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu]] u Zagrebu.
[[Slika:Sarajevo Catholic Church 1900.jpg|thumb|lijevo|[[Katedrala Srca Isusova u Sarajevu]] oko 1900.]]
[[Papa]] [[Lav XIII.]] imenovao ga je [[1881.]]. vrhbosanskim nadbiskupom u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Djelovao je na [[Hrvatski narodni preporod u Bosni i Hercegovini|vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom]] polju. Dao je sagraditi [[katedrala Srca Isusova u Sarajevu|katedralu]] [[Srce Isusovo|Srca Isusova]] u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s [[crkva|crkvom]] [[Ćiril i Metod|sv. Ćirila i Metoda]], kaptol i nadbiskupski dvor. U [[Travnik]]u je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih [[samostan]]a. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe. Poslao je molbu u [[Beč]], redovnici [[Franziska Lechner|Franziski Lechner]] da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Dobile su posjed „Betanija“ u predgrađu Sarajeva, pomagale su siromašnima i predavale u školi.
Osnovao je sirotišta „[[Samostan Betlehem u Sarajevu|Betlehem]]“ i „Egipat“ za djecu i starački dom. Bio je iskreno pobožan i rado je molio. Posebno je štovao [[Srce Isusovo]], kojem je posvetio nadbiskupiju. Bio je i veliki štovatelj [[Sveta Marija|Blažene Djevice Marije]] i [[Sveti Josip|sv. Josipa]].
Umro je u Sarajevu u 75. godini života na blagdan [[Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije|Bezgrješnog začeća]], [[8. prosinca]] [[1918.]]. Njegov nasljednik je postao [[Ivan Evanđelist Šarić|Ivan Šarić]].
Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je [[papa]] [[Ivan Pavao II.]], [[12. travnja]] [[1997.]]. prigodom posjeta [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]]. Pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim, u Sarajevu [[20. lipnja]] [[2002.]].<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/inc/print.asp?url=/20020513/feljton01.asp Iz zazidane kripte u čašćeni grob], Slobodna Dalmacija, 13. svibnja 2002.</ref>
== Zasluge za filozofiju u Hrvata ==
|
