Taekwondo: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Bot: zamjena Taekwondo_Fight.jpg s COOK_(GBR)_VS_ZHU_(CHN)_BM_-80KGM12.JPG |
m točke u wikipoveznice s godinama |
||
Redak 8:
Povijest borilačkih vještina u Koreji je vrlo duga. Najstariji dokazi su kipovi i slike pronađeni u [[grobnica|grobnici]] dinastije [[Muyong Chong]] (oko [[3. stoljeće pr. Kr.|3. stoljeća pr. Kr.]]) koje prikazuju ratnike u borbenim pozama. U to doba, Koreja je bila podijeljena na tri kraljevstva: Silla, Koguryo i Paekje. Sva tri kraljevstva su imala jake vojske (u Koguryo zvanih "SonBae", u Silla "Hwarang") koje su izučavale vještinu nenaoružane borbe. U to vrijeme, vještina se zvala HwaRang-Sul ili SuBak / SooBakh-Do /.
Subak se razvio u vještinu taekkyon ( izgovor: tekjon ), koja se često koristila na vojnim demonstracijama, i na [[turnir]]ima na kojima su se ratnici mogli dokazati u međusobnom nadmetanju. To posebno dolazi do izražaja za vrijeme dinastije [[Koryo]] ([[918]]. - [[1392.]]
Za vrijeme japanske okupacije Koreje, sve borilačke vještine su strogo zabranjene i taekkyon praktički izumire. Mnogo Korejaca putuje u [[Japan]] na studij i tamo se upoznaje s vještinama [[ju-do, karate-do, aikido]]. Po završetku drugog svjetskog rata i japanske okupacije, vraćaju se u Koreju i otvaraju škole borilačkih vještina, korejski "Moo-Sool" izgovor MuSul = ratnička umjetnost podijeljene na pretežito udaračke Tang-Soo-Do; Soo-Bakh-Do ili više hvatačke YU-DO korejski ĐUDO ili JUDO, odnosno miješane hvatačko-udaračke HAP-KI-DO pod utjecajem AIKIDO-a iz Japana.
Redak 15:
Neke od poznatih škola iz ovog razdoblja su Moo-Duk-Kwan, Chung Do Kwan, Oh Do Kwan, Ji Do Kwan ( 9 udaračkih "kwan" -ova ili škola ). Škole nisu bile povezane, a vještina koju su podučavali (uglavnom varijacije [[Okinawa|okinavljanskog]] To-De sustava, kasnije nazvan Karate-Do) se nazivala raznim imenima: kong soo do, tang soo do, tae soo do itd. Kroz utjecaj taekkyona, vještina poprima mnoge specifične nožne tehnike, ali se još uvijek podučava pod različitim imenima, s različitim formama, zvanjima koja nisu ujednačena itd.
Među osnivačima škola se javlja želja za objedinjavanjem njihovih stilova u jedinstvenu korejsku borilačku udaračku vještinu. Nova vještina se isprva naziva Tang-Soo-Do, pa Tae-Soo-Do; Počinje proces zajedničkog rada udaračkih kwan-ova i osnovano je udruženje Korea Tae-Soo-Do Dae-Han (Association) [[1961.]] kao prva udružena organizacija, koja [[1965.]]
Navodno je ime TaeKwonDo prvi puta predložio jedan suradnik generala Choi-Hong-Hi-ja 1955.g. ali nije tada prihvaćeno, nego tek 1965. kada je general Choi Hong Hi postao predsjednik Korea Tae-Soo-Do Dae-Han i ime odmah promijenio u TaeKwon-Do, te iskoristivši vojnu moć praktično nametnuo svoj stil "Oh-Do-Kwan" i praktički zabranio ostale stilove, koji su "preživjeli" u inozemstvu, najviše u Americi i zanimljivo u Japanu gdje su Korejci najveća nacionalna manjina, pod nazivima Tang-Soo-Do, Han-Moo-Do, Kuk-Sool-Won, Tae-Kuk-Sul, Hapkido i drugi...
Redak 60:
Osim u formama i pravilima sportske borbe, dva glavna stila ( grane ) taekwondoa se razlikuju i po nazivlju, te osnovnim tehnikama. Kukki-taekwondo se trenira u Južnoj Koreji]], dok je u Sjevernoj Koreji prisutan zasad samo ITF taekwondo verzija s Chang Hon formama ( tek od 1980.). '''KukKiWon''' institut osnovan je 1972. u J. Koreji. Taekwondo u DPRK dolazi tek 1980. prikazom na skupu emigranata, a dotle se je naziv Tang-Su i Kyok-Sul. Od 1983. instruktori iz DPRK odlaze širom svijeta, a na ITF SP u Budimpešti 1988. nastupa DPRK.
'''Kuk-Ki-Taekwondo''' je nastao kroz napore korejske organizacije za taekwondo ( KTA ) da objedine različite korejske udaralačke borilačke vještine. KukKiWon je stvoren [[1972.]]
'''ITF''' International TaeKwon-Do Federation je nešto starija organizacija, koja je osanovana uz predstavnike 11 zemalja i prvi predsjednik je general Choi Hong Hi [[1966.]]
ITF od 1966. sam izdaje potvrde-certifikate o zvanjima i organizira međunarodne turnire. WTF certifikate izdaje Kuk-Ki-Won (1972).
Redak 88:
== Taekwondo u Hrvatskoj ==
'''Taekwondo se u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] prvi put pojavljuje [[1961.]]
Dušan Kružić sredinom 60-tih XX.stoljeća vršio je prikaze "korejskog karatea" (Tae-Soo-Do / Tae-Kwon-Do) po Judo klubovima u Rijeci, Beogradu, Zagrebu i Ljubljani, zainteresiravši tako praktikante judo, ju-jutsu i karate-do za korejske borilačke stilove; izvor: knjiga DŽUDO od Konstantin Momirović, dio samoobrana.
Redak 107:
Nakon Kružićevih prikaza korejski stil trenirale su grupe prve generacije u Beogradu i Zagrebu, te osnovani prvi klubovi u Rijeci, Kraljevici i Crikvenici; u obračunima japanskih i korejskih škola, korejske su proglašene '''ekspoziturom CIA-e''' i poslani su veliki računi za dvorane, te praktično i zabranjeni...
Sedam godina poslije, [[1968.]]
Božo Podhraški je klub doslovce prodao Pečku i otišao u Italiju ( nakon 1971 - Hrvatskog proljeća), te tamo postao trener talijanske reprezentacije koju je vodio desetak godina; Kasnije se u Italiji počeo baviti Wu-Shu-om ( vu-šu; kineske ratničke vještine); osnivač je škole "Safira WuShu".
|