|
Studirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju, odjel dramaturgije, u [[Beograd]]u.
Prva knjiga proze ''Gubilište'' ([[1962.]].), doživljava političku i ideološku osudu "zbog crne slike svijeta", a hajka na pisca trajala je tijekom cijele [[1963.]]. godine. Roman ''Moja sestra Elida'' izlazi [[1965.]]., a [[1971.]]. izlazi kratki roman ''Životopis Malvine Trifković'', koji je dramatiziran i izveden [[1973.]]. na sceni ''Ateljea 212'' u Beogradu, te preveden na [[engleski]], [[francuski]], [[talijanski]], [[nizozemski]], [[mađarski]] i [[Švedski jezik|švedski]]. U [[Švedska|Švedskoj]] je doživio tri izdanja, a u [[Francuska|Francuskoj]] je izašao i kao džepno izdanje u ediciji ''Rivages poche''. U [[Zagreb]]u mu potom izlaze romani ''Ruganje s dušom'' ([[1976.]].) i ''Vrata od utrobe'' ([[1978.]].). Potonji dobiva ''[[NIN-ova nagrada|NIN-ovu nagradu kritike]]'' ([[1978.]]), nagradu Željezare Sisak ([[1979.]].) i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu ([[1980.]].). ''Vrata od utrobe'' je vjerojatno najbolji Kovačev roman, složene post-modernističke narativne tehnike, u kojemu se preklapaju autorova vizura djedovske Hercegovine u rasponu više desetljeća i spiritualne dileme vjerske i [[Sekularizam|sekularne]] naravi. Slijede romani ''Uvod u drugi život'' ([[1983.]].), te ''Kristalne rešetke'' (izdanje ''Bosanska knjiga'', Sarajevo, [[1995.]].).
Zbirka novela ''Rane Luke Meštrevića'' ([[1971.]].) dobiva nagradu ''Milovan Glišić'', ali mu je ta nagrada oduzeta [[1973.]]., a knjiga povučena iz knjižara i biblioteka. Dopunjeno izdanje istoimene zbirke izlazi [[1980.]]., a novoj pripovijetci iz te knjige ''Slike iz porodičnog albuma Meštrevića'' pripala je ''[[Andrićeva nagrada]]''. Zbirka pripovijedaka ''Nebeski zaručnici'' izlazi [[1987.]]. i dobiva nagradu izdavača ''BIGZ''.
''Evropska trulež'' ([[1986.]].), knjiga eseja, nagrađena je ''NIN''-ovom nagradom ''Dimitrije Tucović''. Dopunjeno i popravljeno izdanje pod naslovom ''Evropska trulež i drugi eseji'' izlazi u Zagrebu ([[1994.]].). Knjiga publicističkih tekstova ''Bodež u srcu'' objavljena je u Beogradu ([[1995.]].).
Kovač se našao na udaru pansrpskog pokreta na koncu 1980-ih godina, te je emigrirao u Hrvatsku, a i u hrvatsku književnost, kojoj je i otprije, doduše ne izrijekom, pripadao. Srpskim jezikom pisani tekstovi su uglavnom izašli na hrvatskom pod piščevim uredništvom, a izlaze mu izabrana djela u 12 svezaka.<ref>Djela Mirka Kovača u kompletu-http://www.fraktura.hr/knjige/product.aspx?p=268</ref>
U [[Sarajevo|Sarajevu]] su mu izašle ''IZABRANE KNJIGE'', u šest tomova (izdanje ''Svjetlost'', [[1990.]].).
Napisao je scenarije za filmove: ''[[Mali vojnici]]'', ''[[Lisice]]'', ''[[Okupacija u 26 slika]]'', ''[[Pad Italije (1981.)|Pad Italije]]'', ''[[Tetoviranje]]'' i dr. Autor je više [[Televizijska drama|TV]] i [[radio-drama]]. Knjige su mu prevođene na njemački, francuski, talijanski, engleski, švedski, nizozemski, poljski, madžarski, i dr.
Kovač je bio suradnik [[časopis]]a [[Crnogorski književni list]]. Bio je članom ''Savjeta za standardiziranje [[crnogorski jezik|crnogorskoga jezika]]''.
Od [[1991.]]. živio je u [[Rovinj]]u, gdje je umro 19. kolovoza 2013. godine.
Posthumno su mu objavljeni romaneskni memoari "Vrijeme koje se udaljava", tekst u kojem rekreira životni luk od djetinjstva do smirenja u istarskom podneblju.<ref>http://www.kgz.hr/hr/procitajte/2014/mirko-kovac-vrijeme-koje-se-udaljava/11143</ref>
== Nagrade ==
[[1978.]]. [[NIN-ova nagrada]] <br />
[[1993.]]. [[Nagrada Tucholsky|Nagrada "Tucholsky"]] švedskog PEN-centra <br />
[[1995.]]. [[Herderova nagrada za književnost]] <br />
[[2007.]]. [[Nagrada Meša Selimović|Nagrada "Meša Selimović"]] za najbolji roman u s područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore <br />
[[2008.]]. [[Nagrada Vladimir Nazor]] za roman ''Grad u zrcalu'' <br />
[[2008.]] [[Trinaestojulska nagrada|Trinaestojulsku nagradu]], najveće [[Crnogorci|crnogorsko]] nacionalno priznanje <br />
[[2012.]]. Knjižna nagrada [[Nagrada Kiklop|Kiklop]] za životno djelo
== Nepotpun popis djela ==
| 