Kanonsko pravo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura (budući da -> jer)
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 23:
Odredbe ekumenskih sabora, koje se i na Istoku prihvaćaju kao kanonske, na Zapadu su dopunjavane odlukama mjesnih crkvenih sabora, kao i propisima što ih je donosio rimski biskup (papa), koji je na Zapadu uvijek uživao primat (prvenstvo) u disciplinskim pitanjima, kao i u pitanjima nauka.
 
Prvi sustavni pokušaj stvaranja zbirke kanonskih zakona bio je onaj [[monah]]a [[kamaldolezi|kamaldoleza]] [[Gracijan]]a u 11. stoljeću (''[[Decretum Gratiani]]''). Papa [[Grgur IX.]] izdao je prvu službenu zbirku kanona nazvanu ''Liber extra'' ([[1234.]].) Nakon njega, [[Bonifacije VIII.]] objavio je ''[[Liber sextus]]'' ([[1298.]].), a [[Klement V.]] t.zv. ''[[Clementines]]'' ([[1317.]].)
 
Do [[1917.]] zakonodavstvo je naraslo na oko 10.000 kanona, od kojih su mnogi bili neprovedivi zbog promjene povijesnih uvjeta. To je navelo papu [[Pio X.|Pija X.]] na naloži objavljivanje prvog ''Zakonika kanonskog prava'', u samo jednoj knjizi s jasno izraženim zakonima. Rad komisije koja je izrađivala ovaj Zakonik dovršen je za pape [[Benedikt XV.|Benedikta XV.]], koji je i objavio Zakonik. Premda je stupio na snagu [[1918.]]., obično ga se naziva Zakonikom iz [[1917.]]. Ovaj je Zakonik nastojao uklopiti sve propise donijete kroz povijest Crkve.
 
=== Današnje kanonsko pravo ===
 
Nakon [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]] postalo je jasno da će u novonastalim uvjetima biti potreban i novi Zakonik. Nakon gotovo dva desetljeća rasprava i brojnih pripremnih inačica Zakonika, papa [[Ivan Pavao II.]] objavio je [[25. siječnja]] [[1983.]]. novi
''Zakonik kanonskog prava''. [[Istočne katoličke Crkve]] dovršile [[1990.]]. su radove na izradi svoga ''[[Zakonik kanona istočnih Crkava|Zakonika kanona istočnih Crkava]]''.
 
Uz [[Zakonik kanonskog prava]], u Katoličkoj crkvi vrijede i ostali propisi koji nisu izrijekom opozvani, te kasnije odredbe [[Sveta stolica|Svete stolice]] objavljene bilo od samoga pape, bilo od pojedinih ustanova Svete stolice. Tako se dijelom kanonskog prava smatraju i svi liturgijski propisi.