Narodna stranka (Dalmacija): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 46.229.254.43 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kubura
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 1:
'''Narodna stranka''' u Dalmaciji, također i '''narodnjaci''' ili '''aneksionisti''', naziv je za stranku u [[Kraljevina Dalmacija|Kraljevini Dalmaciji]] pod vlašću [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]], osnovanu [[1861.]]. godine.
 
Padom [[Bachov apsolutizam|Bachova apsolutizma]] u [[Dalmacija|Dalmaciji]] su se razvila dva tabora. S jedne strane bila je tzv. [[autonomaši|Autonomaška stranka]] („autonomaši“, „tolomaši“, kasnije i „talijanaši“), koja se zauzimala za samostalnu Dalmaciju pod austrijskom upravom. S druge strane bili su narodnjaci, a kasnije Narodna stranka, koji su se zauzimali za ujedinjenje Dalmacije s [[Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatskom i Slavonijom]]. Prvaci Narodne stranke uređivali su [[Narodni list]] („Il Nazionale“) koji je promicao jedinstvo hrvatskih zemalja i uporabu hrvatskoga jezika, a izlazio je od [[1862.]].) Narodnjaci su u srpnju 1862. utemeljili i Maticu dalmatinsku koja je također promicala preporodne ideje.
 
Premda je većinsko stanovništvo bilo [[hrvati|hrvatsko]], pod utjecajem bogatog [[Talijani|talijanskoga]] građanstva u izborima za [[Dalmatinski sabor]] ispočetka su pobjeđivali autonomaši, što je bio i izraz interesa [[beč]]koga dvora. Zbog bečkog [[centralizam|centralizma]] i talijanskog [[iredentizam|iredentizma]], autonomaši i aneksionisti udružili su se [[1862.]]. u Liberalni savez, no taj je dogovor bio kratka vijeka, a razlike prevelike. Unatoč pritiscima i smicalicama povlaštenih staleža i državnih vlasti, Narodna stranka neprestano jača, kako u Saboru gdje konačno pobjeđuje [[1870.]]., tako i u općinama. Od gradova u vlast Narodne stranke već [[1865.]]. dolazi [[Knin]], a [[1873.]]. [[Šibenik]], dok su se autonomaši i talijanaši konačno koncentrirali u [[Zadar|Zadru]], te se ondje najduže zadržali na vlasti. Istaknuti vođe Narodne stranke bili su [[Mihovil Pavlinović]], [[Miho Klaić]], [[Šime Ljubić]], [[Juraj Biankini]], [[Lovro Monti]], [[Natko Nodilo]], [[Kosta Vojnović]]. Među njima je bio i dr. [[Gajo Bulat]] koji je [[1882.]]. predvodio osvajanje vlasti u [[Split]]u, kad je prvi narodnjački gradonačelnik Splita postao [[Dujam Rendić-Miočević]] ([[1882.]].-[[1885.]].), od kojega će tu dužnost preuzeti Gajo Bulat ([[1885.]].-[[1893.]].).
 
Do zadnja dva desetljeća [[19. stoljeće|19. stoljeća]] Narodna stranka, iz obzira prema autonomašima, kako ih ne bi gurnula u naručje talijanskim iredentistima, ali i iz obzira prema [[Srbi]]ma, nije poduzimala konkretne korake oko sjedinjenja s Hrvatskom i Slavonijom. Tek krajem sedamdesetih godina njezini stavovi postaju jasniji, što dovodi [[1879.]]. do raskola i stvaranja [[Srpska stranka (Dalmacija)|Srpske stranke]] koja će se izravno protiviti sjedinjenju, a u svojim će glasilima i publikacijama, osobito u „Srpskom listu“ otvoreno simpatizirati vlast [[Károly Khuen-Héderváry|Khuena Héderváryja]] u Hrvatskoj, dok će se negativno izražavati o [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayeru]] i ostalim hrvatsko-slavonskim [[Narodna stranka|narodnjacima]], te voditi politiku dogovora s autonomašima.
 
Neporeciva je važnost Narodne stranke u Dalmaciji u razvoju školstva na narodnom jeziku, ali i u općenitoj organizaciji obrazovanja, kao i za uvođenje hrvatskoga kao služenog jezika u Dalmaciji [[1883.]]. godine. Usto, dok se Narodna stranka u Hrvatskoj i Slavoniji pomirila s mađarskom prevlašću i postala „vladina stranka“ kojoj je pridavan i naslov [[mađaroni|mađarona]], Narodna stranka u Dalmaciji podržala je pobunu protiv bana Khuena Héderváry te su, nakon krvavog gušenja pobune, po kućama u Dalmaciji vješane crne zastave, po crkvama su služene [[misa zadušnica|mise zadušnice]], organizirani su prosvjedi, slana novčana pomoć, a caru su upućivani prosvjedni brzojavi.
 
Ujedinila se je sa [[Stranka prava (Dalmacija)|Strankom prava]] [[1905.]] u [[Hrvatska stranka (1905.)|Hrvatsku stranku]].
Redak 30:
 
==Literatura==
*[[Mihovil Pavlinović]], ''Pjesme i besjede'', Zadar, [[1873.]].
*[[Grga Novak]], ''Podvojene narodne snage u Dalmaciji'', Zadar, [[1963.]].
*[[Tereza Ganza-Aras]], „Težnje Hrvata oko uspostave svoje države u novije doba“, ''Zadarska revija'' 40 ([[1991.]]), str. 9-21.
*Dr. Ivo Perić: ''Hrvatska i svijet u XX. stoljeću'', Zagreb, 1995.