Rodio se u [[La Ferté-Milon]], ostao je bez roditelja s tri godine i klasično obrazovanje ljubaznosti je primio od svoje bake. Maturirao je u [[Port-Royalu]], kršćanskoj ustanovi koja je imala velik utjecaj na njegove suvremenike, uključujući i [[Blaise Pascal|Blaisea Pascala]]. Očekivalo se da će studirati [[teologija|teologiju]], ali se posvetio [[kazalište|kazalištu]] i preselio se u [[Pariz]]. Njegove prve dvije [[tragedija|tragedije]], ''Thébaide'' ([[1664.]].) i ''Alexandre'' ([[1665.]].), su imale klasične teme, ali su već bile kontroverzne, napadajući optužbe da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom ''Andromaque'' (Andromaha, [[1667.]]) u kojoj piše o [[Andromaha|Andromahi]], [[Hektor|Hektorovoj]] udovici, i njezinoj sudbini nakon [[Trojanski rat|Trojanskog rata]]. Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa. Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: na primjer, [[Michel le Clerc]] je napisao ''Iphigénie'' (Ifigeniju) iste godine kad i Racine ([[1674.]]); [[Jacques Pradon]] je također napisao ''Phedre'' ([[Fedra|Fedru]]) kad i Racine ([[1677.]]). Uspjeh Pradonova djela je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada.
Ipak, incident, zbog kojeg je Racine otišao iz javnog života, je imao zaplet skandalom na sudu [[1679.]]. U to vrijeme se oženio. Kad se vratio [[kazalište|kazalištu]], na zahtjev [[Madame de Maintenon]], ljubavnice [[Luj XIV.|Luja XIV]]., napisao je moralne priče ''Esther'' ([[1689.]].) i ''Athalie'' ([[1691.]].), obje temeljane na starozavjetnim pričama, a izvedene su pred učenicima škole [[Saint-Cyr]].
Jean Racine je umro [[1699.]] i pokopan je u crkvi [[St. Etienne-du-Mont]] u Parizu.
