Inačica od 10. prosinca 2020. u 18:33 uredi Mark7747 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 13.477 edits uklanjanje izmjene 5691412 suradnika 31.217.13.12 (razgovor) Oznaka: uklanjanje ← Starija izmjena		Inačica od 21. ožujka 2021. u 17:23 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m točke u wikipoveznice s godinama Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 1: '''Demokratska stranka''', odnosno '''Jugoslavenska demokratska stranka''' (službeni naziv) je politička stranka koja je djelovala u [[Prva Jugoslavija\|Prvoj Jugoslaviji]], u emigraciji za vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] te kraće vrijeme nakon uspostave komunističkog režima [[Druga Jugoslavija\|Druge Jugoslavije]]. Službeno ime stranke bilo je '''Jugoslavenska demokratska stranka''', dok je u javnosti gotovo uvijek nazivana samo '''Demokratska stranka''', pa se tako spominje i u publicistici i [[historiografija\|historiografiji]]. Godine [[1990.]]. u Beogradu je osnovana [[Demokratska stranka (Srbija)\|Demokratska stranka]], koja se predstavlja kao obnovljena nekadašnja stranka. Ona se poziva na [[Liberalizam\|liberalna]] načela ranije (J)DS, ali od početka djeluje isključivo u Srbiji. Krugovi vezani uz Demokratsku stranku osnovali su 1921. godine [[Četnici\|četnički pokret]] i njemu blisku batinašku (terorističku) [[ORJUNA\|ORJUNU]], koju su u znatnom dijelu činili etnički Hrvati. ==Sažetak== Stranka je osnovana na "Kongresu ujedinjenja" u [[Sarajevo\|Sarajevu]], u svibnju [[1919.]], sa programom [[integralno jugoslavenstvo\|integralnog jugoslavenstva]], [[Centralizacija\|centralizma]] i nepomirljive borbe protiv "separatizma" (prvenstveno hrvatskog). Kasnije (od [[1924.]].) znatno ublažava pristup, spremna na kompromis sa strankama [[Federalistički blok\|federalističkog bloka]]. Ideologiju integralnog jugoslavenstva napušta 1930-ih godina, nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura\|Šestosiječanjske diktature]]. Djeluje u svim dijelovima tadašnje Jugoslavije. Na parlamentarnim izborima [[1920.]]. i [[1923.]]. osvajala je znatan broj glasova i mandata u Hrvatskoj i Slavoniji (težište joj je ipak u Srbiji). Godine [[1924.]]. inicijator njenog osnivanja [[Svetozar Pribićević]] napustio je stranku te osnovao [[Samostalna demokratska stranka\|Samostalnu demokratsku stranku]], koja na izborima [[1925.]]. i [[1927.]]. preotima demokratima glasove na području Hrvatske i Slavonije te Slovenije. Tako Demokratska stranka ostaje ograničena na izborne uspjehe na području Srbije, Vojvodine i Crne Gore. Nakon uvođenja [[Šestosiječanjska diktatura\|Šestosiječanjske diktature]], stranka je, kao i druge, formalno zabranjena. Postepeno obnavlja svoju djelatnost. Prihvaća suradnju sa strankama [[Federalistički blok\|federalističkog bloka]] te na izborima [[1935.]]. i [[1938.]]. nastupa u sastavu ''Udružene opozicije'' čiji je lider [[Vladko Maček]]. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] njeni predstavnici djeluju u izbjegličkoj vladi u Londonu. Nakon rata obnavljaju svoje djelovanje u [[Druga Jugoslavija\|Drugoj Jugoslaviji]], ali komunistički teror ubrzo spriječava djelovanje i stranka se gasi. Redak 18: JDS je nastala ujedinjenjem većeg broja stranaka i grupa iz raznih dijelova novostvorene države, [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]]. U [[Srbija\|Srbiji]], godine [[1901.]]. grupa mlađih članova tada vladajuće [[Narodna radikalna stranka\|Radikalne stranke]]{{newdsm}} odvojila se i osnovala [[Samostalna radikalna stranka\|Samostalnu radikalnu stranku]] europske orijentacije. Stranka ubrzo postaje jedna od najznačajnijih u [[Srbija\|Srbiji]] prije [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]]. U Hrvatskoj, od [[1906.]]. najjača je politička snaga [[Hrvatsko-srpska koalicija]], koalicija nekoliko hrvatskih i srpskih stranaka. ==Od osnivanja do Šestosiječanjske diktature== === Osnivanje === Ključna osoba, koja je pokrenula ujedinjavanje stranaka i grupa iz Srbije, Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine i osnivanje nove stranke, bio je Srbin [[prečani]]n [[Svetozar Pribićević]]. Ubrzo nakon proglašenja [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]] [[1. prosinca]] [[1918.]]., Pribićević dolazi do zaključka da je potrebno, ujedinjenjem stranaka i grupa iz svih dijelova nove države, stvoriti novu stranku, koja će zastupati [[integralno jugoslavenstvo]]. Kao ministar unutarnjih poslova u Vladi, formiranoj [[20. prosinca]], i jedan od najmoćnijih ljudi u državi, radi na realizaciji te ideje. Tako je već sredinom veljače održan veliki zbor u Sarajevu, na kojoj sudjeluju predstavnici [[Hrvatsko-srpska koalicija\|Hrvatsko-srpske koalicije]] te još desetak stranaka i grupa sa područja Hrvatske i Slavonije, Dalmacije, Bosne, Slovenije i Vojvodine. Izlažući program buduće stranke, [[Svetozar Pribićević\|Pribićević]] kaže: »Naša država ima da bude i treba da bude jedinstvena, jednostavna, da ima jedan suverenitet, jednu vladu i jednu legislativu.« Monarhija, dinastija [[Karađorđevići\|Karađorđevića]] i centralizam vlade su izvan diskusije. Država ima velike zadatke u »izgrađivanju jedinstvene narodne duše«. Pribićević inzistira i na tome da jedinstvena država ne smije biti država srpske hegemonije. ''(Pribićević, str. 161–164)'' Redak 31: Ubrzo su se toj inicijativi pridružile tri stranke iz Srbije: [[Samostalna radikalna stranka]] (predsjednik [[Ljubo Davidović]]), ''Napredna stranka'' ([[Vojo Marinković]]) i ''Liberalna stranka'' ([[Vojo Veljković]]). Konferencija ujedinjenja održana je u Sarajevu u svibnju [[1919.]]. Iako je Pribićević dao inicijativu za osnivanje nove stranke, on kao [[prečani]]n nije bio pogodna osoba za osvajanje glasova u Srbiji, pa je za predsjednika nove stranke izabran [[Ljubo Davidović]], a Pribićević za potpredsjednika. Davidović ostaje predsjednik sve do [[1940.]]., kada ga nasljeđuje [[Milan Grol]]. Program proglašava da Demokratska stranka »smatra narod Srba, Hrvata i Slovenaca kao nacionalnu cjelinu, jednu po krvi i jeziku i po svojim osjećajima. (…) Stoga Demokratska stranka isključuje sve historijske, plemenske, vjerske i pokrajinske razlike i obzire kao razlog i podlogu za političko i administrativno uređivanje i posebno stranačko odvajanje. Demokratska stranka će (…) suzbijati svako djelovanje separatizma.« ''(cit. prema Čulinović, I, str. 278)'' Redak 37: U novostvorenoj državi u to vrijeme vlada provizorij prije održavanja izbora za Ustavotvornu skupštinu. Kralj i vodeći srbijanski političari nastoje sredstvima političkog terora osigurati stabilnost režima i suzbiti "separatističke" političke snage. U tome je [[Svetozar Pribićević]] osobito agilan. ''(Vidi članak [[ORJUNA\|Orjuna]].)'' Demokrati su glavna snaga koja se bori za vlast sa velikosrpskom [[Narodna radikalna stranka\|Narodnom radikalnom strankom]] [[Nikola Pašić\|Nikole Pašića]]. U političkim igrama, od kolovoza [[1919.]]. do veljače [[1920.]]. [[Ljubo Davidović]] je na čelu vlade sa demokratskom većinom. Kasnije demokrati sudjeluju u vladama sa [[Narodna radikalna stranka\|radikalnom]] većinom. === Izbori 1920.=== Izbori za Ustavotvornu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\|Kraljevine SHS]] održani su [[28. studenoga]] [[1920.]].. JDS osvaja pojedinačno najviše glasova i mandata: 319.000 glasova (19,9 posto) i 92 mandata (od 419). Bila je jedina stranka koja je istakla svoje liste u svih 55 izbornih jedinica ([[KPJ\|komunisti]] u 54, [[Narodna radikalna stranka\|radikali]] u 47). Jedina stranka koja je osvajala mandate u svih osam pokrajina tadašnje države. U sjevernoj Srbiji (područje Srbije do [[1912.]]., bez Vojvodine) i južnoj Srbiji (područje koje je Srbija osvojila u [[Balkanski ratovi\|Balkanskim ratovima]] 1912.–1913., sa Makedonijom) osvojili su ukupno 56 mandata ([[Narodna radikalna stranka\|radikali]] 46, [[KPJ\|komunisti]] 32). Nakon Srbije, najviše manda osvaja Hrvatskoj i Slavoniji: 19 od ukupno 93. Tu su druga stranka iza [[Hrvatska pučka seljačka stranka\|HPSS]] sa 50 mandata; radikali su dobili 9, komunisti 7, te "građanske" hrvatske stranke 8 mandata. Kao zastupnici DS, u Narodnu skupštinu ulaze jedanaestorica Hrvata. Mnogi su Hrvati težili snažnoj državi kao zaštiti od teritorijalnih pretenzija Italije, koja je zaposjela velik dio područja Dalmacije (gdje izbori nisu ni bili održani). U Dalmaciji osvajaju jedan mandat (od 11). Redak 45: U [[Vojvodina\|Vojvodini]] (tj. tada: Banat, Bačka i Baranja) su druga stranka sa 10 mandata (iza [[Narodna radikalna stranka\|radikala]] sa 21). U [[Slovenija\|Sloveniji]], osvaja glasove malobrojnih liberala (većinu glasova osvojila je [[klerikalizam\|klerikalna]] [[Slovenska ljudska stranka]]). Slabi su u [[Bosna i Hercegovina\|Bosni i Hercegovini]] sa samo dva mandata (od 61), a dobri u [[Crna Gora\|Crnoj Gori]] sa tri (od 10; pobijedili su [[KPJ\|komunisti]] sa četiri mandata). [[1. siječnja]] [[1921.]]. formirana je koalicijska vlada radikala i demokrata, kojoj je na čelu [[Nikola Pašić]]. === Suparništvo Davidovića i Pribićevića === Od početka, unutar JDS postojala je bitna razlika u pristupu između srbijanskih i [[Prečani\|prečanskih]] političara. Prvima je, na čelu sa [[Ljubo Davidović\|Davidovićem]], najvažniji zadatak borba za vlast protiv [[Narodna radikalna stranka\|radikala]], dok su programski ciljevi i ideologija u drugom planu. Drugi naprotiv, a osobito [[Svetozar Pribićević\|Pribićević]], inzistiraju na ideologiji i programu jugoslavenskog nacionalnog jedinstva. Zato je Davidović sklon sporazumu i sa idejnim neprijateljima, [[Stjepan Radić\|Radićevom]] [[Hrvatska republikanska seljačka stranka\|HRSS]] i drugim "separatistima", odnosno [[Federalistički blok\|federalističkim blokom]] koji se formira u ''Narodnoj skupštini''. Pribićević to ne može trpjeti. Redak 51: [[Hrvoje Matković]] zaključuje: Iako je Pribićević odlučno odbijao i osuđivao ideju Velike Srbije, njegov »ne samo verbalni nego i praktično-politički radikalizam objektivno je pomogao učvršćivanju vlasti radikala, koji su u ujedinjenoj državi vidjeli Veliku Srbiju. Za Radikalnu stranku Kraljevina SHS nije bila nova, nego stara država, tj. proširena Srbija.« ''(Pribićević, str. 42)'' Do raskola u stranci zamalo je došlo nakon što je Davidović u rujnu [[1922.]]. sudjelovao na ''Kongresu javnih radnika'' u Zagrebu, gdje je bila proklamirana pomirljiva "politika srednje linije". 1921. god. krugovi vezani uz Demokratsku stranku osnovali paravojni [[Četnici\|četnički pokret]]; Pribičeviću bliski ljudi iz Demokratske stranke pokreću u isto vrijeme paravojnu [[ORJUNA\|ORJUNU]], u koju se u znatnom dijelu uključuju etnički Hrvati. Obje organizacije se ubrzo ističu batinaškim i oružanim nasiljem protiv protivnika [[Unitarističko jugoslavenstvo\|jugounitarističke]] i [[Velikosrpska ideologija\|velikosrpske ideje]]. === Izbori 1923.=== Na izborima za Narodnu skupštinu [[18. ožujka]] [[1923.]]. stranka je povećala broj svojih glasova na 400.342, što zbog znatno većeg ukupnog broja glasača znači pad postotka sa 19,9 na 18,4%. Kako je i ukupni broj mandata u skupštini znatno smanjen (sa 419 na 312), te zbog osobina izbornog sustava (razmjerni izbori, ali u malim jedinicama, što daje prednost jačim strankama), broj mandata gotovo je prepolovljen: sa 92 na 51. Napredovali su s jedne strane [[Narodna radikalna stranka\|radikali]], s druge [[HRSS]]. U sjevernoj Srbiji osvojili su 21 mandat (od 73; radikali 50), u južnoj Srbiji 12 (od 41; radikali 15 i [[Džemijet]] 14), Hrvatskoj i Slavoniji 10 (od 68), Vojvodini četiri (od 34), Crnoj Gori dva (od 7), Dalmaciji jedan (od 15), Sloveniji jedan (od 26), a u Bosni i Hercegovini ostali su bez mandata. ''(Čulinović, str. 411)'' ==== Raskol ==== U ožujku [[1924.]]. Davidović, nastojeći srušiti vladu [[Nikola Pašić\|Nikole Pašića]], radi na stvaranju ''Opozicionog bloka'' sa [[Zemljoradnička stranka\|Savezom zemljoradnika]] (koji osvaja znatan dio glasova Srba u Bosni i Hercegovini), [[Slovenska ljudska Stranka\|Slovenskom ljudskom strankom]], [[Jugoslavenska muslimanska organizacija\|Jugoslavenkom muslimanskom organizacijom]] i [[HRSS]]. Za [[Svetozar Pribićević\|Pribićevića]] su pregovori sa "separatistima" iz [[HRSS]] neprihvatljivi. Sa grupom od 14 zastupnika on [[26. ožujka]] [[1924.]]. istupa iz stranke i osniva [[Samostalna demokratska stranka\|Samostalnu demokratsku stranku]] (SDS). Sljedećeg dana [[Nikola Pašić]] i Pribićević sastavljaju novu vladu. (Godine [[1927.]]. međutim dolazi do spektakularnog obrata u Pribićevićevoj politici: posve se odriče ideje o jugoslavenskoj naciji i sklapa koaliciju sa Radićem, kao [[Seljačko-demokratska koalicija]], napadajući beogradski centralizam jednako žestoko, kao što ga je prije branio.) === Izbori 1925. godine=== Na parlamentarnim izborima [[8. veljače]] [[1925.]]. Demokratska stranka spala je na 284.527 glasova (11,8 posto) i 37 mandata. (Režimskog terora i manipulacija bilo je na svim izborima, uz tendenciju jačanja; Demokratska stranka, sada u oporbi, postaje žrtva.) [[Narodna radikalna stranka\|Radikali]] i [[Samostalna demokratska stranka\|SDS]], nastupajući u koaliciji kao '''Nacionalni blok''', osvajaju većinu glasova Srba u Hrvatskoj, te dio glasova Hrvata i drugih. Tako je DS ostala bez ijednog mandata na području Hrvatske i Slavonije, a zadržala jedan mandat u Dalmaciji. Izgubila je i glasače u Sloveniji. Tako, nakon raskola, stranka gubi jugoslavenski karakter. Program [[integralno jugoslavenstvo\|integralnog jugoslavenstva]] biva potisnut u pozadinu. Stranka djeluje među Srbima u Srbiji i Crnoj Gori kao pretežno liberalno-demokratska opcija nasuprot pretežno nacionalističko-konzervativnoj [[Narodna radikalna stranka\|Radikalnoj stranci]]. Stranka ostaje u opoziciji nasuprot vladajućim [[Narodna radikalna stranka\|radikalima]] koji sklapaju razne koalicije. ==Izbori 1927. godine== Na izborima održanim [[11. rujna]] [[1927.]]., stranka bilježi znatan: 381.784 glasova i 59 mandata. Teritorijalno je međutim ostala ograničena na područje Srbije, Vojvodine i Crne Gore, kao i [[1925.]].. Ulazi u koalicijsku vladu sa [[Narodna radikalna stranka\|radikalima]], [[JMO]] i [[SLO]]. ==Od Šestosiječanjske diktature do Drugog svjetskog rata== U vrijeme [[Šestosiječanjska diktatura\|Šestosiječanjske diktature]] stranka je, kao i ostale, silom zakona formalno rastpuštena. Pod pritiskom diktature približavaju se [[Seljačko-demokratska koalicija\|Seljačko-demokratskoj koaliciji]] i prihvaćaju [[federalizam]] kao rješenje nacionačnog pitanja u [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevini Jugoslaviji]]. Na parlamanternim izborima [[1935.]]. i [[1938.]]. nastupaju kao udružena opozicija zajedno sa [[Seljačko-demokratska koalicija\|Seljačko-demokratskom koalicijom]], [[Savez zemljoradnika\|Zemljoradničkom strankom]] i [[Jugoslavenska muslimanska organizacija\|Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom]]. Nositelj liste ''Udružene opozicije'' bio je [[Vladko Maček]]. Godine 1937. iz stranke se izdvojila grupa tzv. "demokratske ljevice" ([[Ivan Ribar]], Čedomir Plećević, D. Smiljanić). Iako je stranka bila u koaliciji sa [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]]-om na izborima [[1938.]]., nakon sklapanja [[Sporazum Cvetković-Maček]] ona ostaje u opoziciji. Nakon državnog udara [[27. ožujka]] [[1941.]]., njezini predstavnici, zajedno sa predstavnicima skoro svih drugih stranaka, ulaze u vladu generala [[Dušan T. Simović\|Dušana T. Simovića]]. ==Drugi svjetski rat i poslije njega== Nakon [[Travanjski rat\|Travanjskog rata]] i raspada [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]], dio vodstva JDS odlazi u emigraciju. Sudjeluju u izbjegličkim vladama u Londonu. Većina onih koji ostaju u zemlji pasivizira se. Neki surađuju sa okupatorskim režimom [[Milan Nedić\|Milana Nedića]] u Srbiji, neki sudjeluju u [[Četnici u Drugom svjetskom ratu\|četničkom]] pokretu [[Dragoljub (Draža) Mihailović\|Draže Mihailovića]], a neki u [[Narodnooslobodilački pokret\|Narodnooslobodilačkom pokretu]] pod vodstvom [[KPJ]] i [[Josip Broz Tito\|Josipa Broza Tita]]. (Raskol jednak onomu koji se dogodio u [[Hrvatska seljačka stranka\|HSS]]. Vidi članak [[Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata]].) 7. ožujka [[1945.]]. formirana je Privremena vlada [[Demokratska federativna Jugoslavija\|Demokratske federativne Jugoslavije]] na čelu sa [[Josip Broz Tito\|Josipom Brozom Titom]], u kojoj sudjeluju i predstavici DS koji se vraćaju iz izbjeglištva. Predsjednik stranke [[Milan Grol]], postaje potpredsjednik Vlade. [[AVNOJ]] se proširuje sa 118 "građanskih" političara. U Beogradu počinje izlaziti, kao tjednik, stranačko glasilo ''Demokratija'', jedini oporbeni list u zemlji. Međutim doživjet će samo sedam brojeva: već u rujnu, Sindikat slagača (naravno, pod komunističkom kontrolom) odbija tiskanje ''Demokratije'' i list prestaje izlaziti. Zbog nametanje potpune kontrole [[KPJ]], [[Milan Grol]] je podnio ostavku u vladi [[19. kolovoza]] [[1945.]]. Demokratska stranka istakla je pred izbore za Ustavotvornu skupštinu svoj Program, objavljen u glasilu ''Demokratija'' [[27. rujna]] [[1945.]].. Program polazi od demokratskog načela da narod treba biti izvor sve vlasti: zakonodavne, upravne i sudske. Međutim, da bi se to ostvarilo, narodno odlučivanje mora biti slobodno od svakog i svačijeg diktata. Za to su potrebne sve političke slobode: sloboda tiska, zbora i dogovora i udruživanja. Program također ističe načelo ravnopravnosti, vjere, državnopravnih okvira u kojima su narodi Jugoslavije živjeli, mišljenja i osjećanja. Također sadrži i načelo socijalne pravde koje nalaže pravednu raspodjelu dobara, uz jednovremeno osiguranje slobode, osobne sigurnosti, svojine i slobodne inicijative. ''(Koštunica i Čavoški, str. 17)'' Stranka se pokušava organizirati za nastup protiv "Narodnog fronta" pod kontrolom [[KPJ]] na izborima u studenom [[1945.]]. Komunistički teror čini to nemogućim. Demokratska stranka i još nekoliko stranaka 20. rujna 1945. objavljuju odluku o bojkotiranju izbora. Grol je izvrgnut osobito žestokim napadima i osudama, kao "izdajnik", "fašist" isl. U tisku ga je žestoko napadao [[Milovan Đilas]], pišući da »iza intelektualne glava Milana Grola viri Draža Mihailović«, pa čak i »Pavelićeve ustaše«. Nešto nakon izbora Grol i drugi stranački vođe bili su pohapšeni, imovina stranke zaplijenjena i njen rad konačno zabranjen.

Jugoslavenska demokratska stranka: razlika između inačica