'''William Rowan Hamilton''' ([[Dublin]], [[4. kolovoza]] [[1805.]]. - [[2. rujna]] [[1865.]], [[Dublin]], [[Irska]]), irski [[matematičar]], [[fizičar]] i [[astronom]] koji je dao značajan doprinos razvitku [[optika|optike]], [[dinamika|dinamike]] i [[algebra|algebre]]. Bio je čudo od djeteta; u dvanaestoj godini proučavao [[Isaac Newton|Newtonovo]] djelo ''Principia'', a već u dvadeset i drugoj bio imenovan [[profesor]]om astronomije na Koledžu sv. Trojstva u Dublinu. Nakon radova iz geometrijske [[optika|optike]] iznio takozvani [[Hamiltonov princip]] (1835.) i [[Hamiltonova formulacija mehanike|Hamiltonovu formulaciju mehanike]], koja je imala važnu ulogu pri oblikovanju [[kvantna mehanika|kvantne mehanike]]. Godine 1843. uveo [[Kvaternioni|kvaternione]], hiperkompleksne brojeve s četirima komponentama, za koje ne vrijedi [[komutativnost]] [[množenje|množenja]] (nekomutativne [[algebra|algebre]] poslije su se pokazale temeljem kvantne mehanike). <ref> '''Hamilton, William Rowan''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24261] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
Na njega je velik utjecaj imao njegov ujak James Hamilton. Sa trinaestak godina znao je isto toliko jezika. [[jezikoslovlje]], kao i klasična literatura, zaokupljala ga je čitav život. Vrlo rano je pokazao matematički talent.