Ivan Broz: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
m →‎Životopis: točke u wikipoveznice s godinama
Redak 5:
==Životopis==
 
Osnovnu školu polazio je u Klanjcu i [[Varaždin]]u, gimnaziju u [[Karlovac|Karlovcu]], [[Požega|Požegi]] i [[Zagreb]]u gdje je maturirao u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] 1872. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 916., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> U [[Innsbruck]]u započeo studij [[Teologija|teologije]], ali ga je napustio i na novootvorenome Hrvatskome sveučilištu u Zagrebu studirao [[hrvatski jezik]], [[Povijest Hrvatske|povijest]] i [[zemljopis]]. Bijaše namjesnim učiteljem u Zagrebu, te pravim učiteljem na gimnazijama u [[Osijek]]u, Požegi i u [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnoj gimnaziji]] u Zagrebu gdje je radio od 1884. do 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 893., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Doktorirao je [[1888.]]., u [[Beč]]u kod [[Vatroslav Jagić|Jagića]] slušao slavistiku, te otišao na studijsko putovanje u [[Bosna i Hercegovina|Hercegovinu]] i južnohrvatske krajeve, kada se i razbolio, što je bilo uzrokom njegove prerane smrti.
 
Godine [[1885.]]. u [[Matica hrvatska|Matici hrvatskoj]] izabran je za urednika ''Hrvatskih narodnih pjesama''. U svojim ''Crticama iz hrvatske književnosti'' (I.- II.), Broz je prikazao najstarije hrvatske, srpske i bošnjačke jezične i književne spomenike. Autor je studije o hrvatskome imperativu te više purističkih članaka (''Filologičke sitnice''). Godine [[1889.]]. povjerena mu je izradba pravopisnoga priručnika hrvatskoga jezika.
 
Ivan Broz je [[1892.]]. objelodanio svoje najvažnije djelo, ''Hrvatski pravopis'', koji je, u Boranićevoj redakciji, izlazio do [[1916.]]. Taj pravopis, iako izrijekom baziran na Karadžićevoj pravopisnoj koncepciji, no ipak oblikovan je ponajviše po uzoru na pravopisno djelo hrvatskoga [[Filologija|filologa]] i [[Hrvatska stranka prava|pravaškog]] političara [[Marcel Kušar|Marcela Kušara]], utemeljilo je suvremeni [[hrvatski pravopis]]ni standard, te ostali hrvatski pravopisni priručnici (uz izuzetak oktroiranih djela iz doba obje Jugoslavije i povratka na morfonološki propis u vrijeme [[NDH]]) u većini preskripcija uglavnom dotjeruju Brozovo prijelomno djelo u nijansama.
 
Najumjereniji filolog među tzv. hrvatskim mladogramatičarima nazivanima i vukovci, Broz je ostavio dubokoga traga u konačnoj standardizaciji [[Hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]]: zahvaljujući njemu, [[Hrvati|Hrvate]] nije snašlo pravopisno dvojstvo koje je prijetilo uvedbom fonološki koncipiranoga pravopisa u Dalmaciji i Bosni (priručnik Frane Vuletića), a usvajanjem nekih propisa iz pravopisnoga standarda Zagrebačke škole (rastavljeni futur, pisanje stranih imena kao u izvorniku, izbjegavanje asimilacije po zvučnosti u više slučajeva (podcijeniti, odčepiti,..), morfonološki oblici u više slučajeva (mladac/mladci,..) osigurao je i kontinuitet ponajviše sa starijom (poglavito Dubrovačkom) [[Hrvatski pravopis|hrvatskom pravopisnom]] tradicijom, i ostvario bezbolni prijelaz na konačni oblik pravopisa ne izazvavši prosvjede koji su pratili jezične zahvate njegova suvremenika [[Tomislav Maretić|Tome Maretića]], potaknute uglavnom jezičnopovijesnim nihilizmom potonjega spram hrvatske književne i jezične baštine.