Nanga Parbat: razlika između inačica

| Prvi uspon =[[3. srpnja]] [[1953.]].<br>{{ZD|A|AUT}} Hermann Buhl

Pokušaji osvajanja Nanga Parbata započeli su vrlo rano. Već [[1895.]]. Albert Mummery je predvodio ekspediciju koja je dostigla 7000 m na litici ''Diamir'', ali potom je zajedno s dvojicom Gurkha poginuo pri usponu na ''Rakhiot''.<ref name=astro> [http://www.absoluteastronomy.com/topics/Nanga_Parbat Absolute Astronomy - Nanga Parbat]</ref><ref name=travel> [http://www.travelhimalayas.eu/?p=110 Travel Himalayas - Nanga Parbat]</ref> [[1930-ih]] nižu se [[Njemačka|njemačke]] ekspedicije: Prvu je [[1932.]]. predvodio Willy Merkl. Sljedeća [[1934.]]., završila se tragično s pogibijom tri alpinista i šest Šerpa. Slična sudbina pratila je i ekspediciju [[1937.]]., predvođenu Karlom Wienom, kada lavina zatrpala logor IV zajedno s sedam alpinista i devet Šerpa. Ekspediciju [[1938.]]. spriječilo je loše vrijeme, dok je [[1939.]]. Heinrich Harrer započeo početno izviđanje, ali izbijanje [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] spriječilo je daljnje aktivnosti, te je i sam Harrer bio zatočen u logoru u [[Indija|Indiji]].<ref name=astro> [http://www.absoluteastronomy.com/topics/Nanga_Parbat Absolute Astronomy - Nanga Parbat]</ref>

Nanga Parbat je prvi osvojio [[Austrija|austrijski]] alpinist Hermann Buhl 3. srpnja [[1953.]]., kao član austrijsko-njemačke ekspedicije koju je predvodio Karl Maria Herrligkoffer, po litici ''Rakhiot'' na sjeveroistoku. Uspon na vrh bio je vrlo težak: Buhl je nastavio sam nakon što su se ostali penjači odustali, te je na vrh stigao u 17:00 po lokalnom vremenu jer je uspon bio teži i duži od očekivanoga. Silazak je bio također usporen nakon gubitka dereze, te radi silaska mraka bio prisiljen prenoćiti u stojećem položaju na uskoj izbočini. Vratio se u logor idućeg dana u 19:00, 40 sati nakon polaska. Buhl je bio prvi alpinist koji je ostvario samostalni uspon na vrh iznad 8000 metara i bez kisika.

Drugi uspon postigla je [[1962.]]. njemačka ekipa u sastavu Toni Kinshofer, Sigfried Löw i Anderl Mannhardt. Tada je uspon ostvaren po rubnom dijelu litice ''Diamir'', izbjegavavši sredinu koja je sklona lavinama. Taj put danas se smatra standardnim putem uspona..<ref name=summit>[http://www.summitpost.org/mountain/rock/150276/nanga-parbat.html summitpost.org - Nanga Parbat]</ref><ref name=vispak>[http://www.visitpakistanonline.com/travelGuides/mountains/nangaParbat.htm visitpakistanonline.com/] - Nanga Parbat</ref> [[1970.]]. Reinhold i Günther Messner prvi su osvojili vrh usponom preko zahtjevne južne strane, ali pri silasku tada još neistraženom liticom ''Diamir'', Günther Messner je poginuo pod lavinom. Reinhold Messner na Nanga Parbat vratio se [[1978.]]., i obavio prvi u potpunosti samostalni uspon na vrhunac iznad 8000 metara. [[1984.]]., Lilliane Barrard zajedno sa svojim suprugom Mauriceom Barrardom, postala je prva žena na vrhu te planine. [[2005.]]., nakon jednotjednog uspona, [[SAD|američki]] alpinisti Steve House i Vince Anderson otvorili su put ka vrhu preko litice ''Rupal'', dugačak 4100 metara.<ref name="alpinist_15">[http://www.alpinist.com/doc/ALP15/climbing-notes-anderson Alpinist 15] on the Anderson/House ascent</ref>