Tko to tamo pjeva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Radnja: uprkos u usprkos
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 12:
jezik = srpski |
imdb_id =0076276 |
godina = [[1980.]].|
budžet=180.000 DEM
}}
 
"'''Tko to tamo pjeva?'''" ([[Srbija|srp]]. “'''Ko to tamo peva?'''”/ "'''Ко то тамо пева?'''") je [[Srbija|srpska]] [[komedija]] iz [[1980.]]. koju je režirao [[Slobodan Šijan]]. Film ima višeslojnu priču o tragikomičnim nezgodama putnika u jednom dotrajalom autobusu koji iz provincije vozi prema [[Beograd]]u, u kojoj se skriva [[alegorija]] o [[malograđanština|malograđanskom]] [[licemjerje|licemjerju]], te o raspadu Kraljevine Jugoslavije u osvit [[2. svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. “Ko to tamo peva” je s vremenom stekao kultnu reputaciju te se danas smatra jednim od najboljih srpskih filmova svih vremena.
 
== Radnja ==
{{Otkrivanje radnje}}
[[Srbija]], [[5. travnja]] [[1941.]], dan prije nacističkog bombardiranja Beograda. U uvodu dva Roma pjevaju kako bi željela da je „cijeli život samo san“ i onda odlaze u selo gdje se nalazi autobusna postaja. Na neuglednoj postaji, koja više izgleda kao dvorište jedne farme, se nalaze: budući ''pjevač'' šlagera (bez sluha), ''ugledni'' gospodin ''Brka'', tuberkulozni ''bolesnik'', ''ratni veteran'' i nespretni ''lovac'' koji čekaju na autobus koji bi ih trebao odvesti do Beograda, a svatko od njih ima neodgodive i važne razloge za taj put. Autobus, sa dodatnom opremom kao što je odjeljak za svinje i peć na drva, konačno se pojavi te putnici ulaze. Vozač je pomalo retardirani '''Miško''' koji sa svojim ocem kondukterom čini firmu '''Krstić'''. No, iako Krstić zahtijeva stegu i red ("Kome se žuri nek ide peške!"), i sam ih se povremeno ne drži; skrene s puta kako bi na jednoj farmi kupio dvije manje svinje, izbaci lovca zbog opaljenja njegove sačmarice, a na drugoj stanici pokupi upravo vjenčani par.
 
Pjevač se zaljubi u mladu suprugu koja čezne za bijegom iz provincije, dok je mladoženja tek golobradi mladić. Autobus naiđe na vojnu barikadu pa mora nastaviti put preko polja jednog starca koji ultimativno zahtijeva da mu plate "prelaz preko oranja". Krstići to odbiju ("Eee, to neće moći!"), a ovaj pozove svoju 'djecu' (četvorica dvometraša) koji im probuše gumu, te ih prisile na plaćanje. Dok se mijenja guma, putnici ostanu neko vrijeme na sprovodu, a kada stignu do klimavog mosta odluče ponovno promijeniti rutu (s mosta je spao Brka koji je sve uvjeravao da je siguran, ali je kasnije izronio iz rijeke). Pojavi se i vojska koja unovači Miška usprkos očevu protivljenju. Nakon zakuske i noći provedene na otvorenom Krstić senior preuzima upravljač i kada autobus konačno ujutro stigne u Beograd, putnici nepravedno optuže dvojicu Roma za krađu novčanika ratnog veterana (ne znajući da ga je sam izgubio). Upravo tada Nijemci bombardiraju grad, bomba padne u neposrednoj blizini autobusa i svi pogibaju osim dvojice Roma koji tužno (s izmijenjenim riječima) otpjevaju uvodnu pjesmu.
Redak 43:
== Zanimljivosti ==
 
*[[1996.]]. su članovi Jugoslavenske akademije filma i umjetnosti proglasili ovaj film najboljim srpskim filmom snimljenom u razdoblju od [[1947.]]. do [[1995.]].<ref>[http://www.whiteangelmedia.com/CultureImpossible/index_files/SerbianFilmProduction.html SERBIAN FILM PRODUCTION - FEATURE FILMS]</ref>
*[[Goran Paskaljević]] je prvi bio u planu za redatelja filma.
*Film je sniman u [[Deliblatska pješčara|Deliblatskoj peščari]].
*U filmu na zadnjem sjedištu autobusa se pojavljuje žena obučena u crno. Nije potpisana na špici. Slobodan Šijan je kasnije objasnio da su ženu našli usput i da je stalno sjedila u autobusu, ali se zbog lošeg osvjetljenja nije vidjela u svim scenama.
*Autobus koji je korišten za snimanje, već se koristio u filmu [[Živojin Pavlović|Živojina Pavlovića]] “[[Doviđenja u sledećem ratu]]” ([[1980.|1980]].).
*U prvotnom scenariju filma zbog završne scene bombardiranja Beograda su divlje životinje trebale pobjeći iz zoološkog vrta. No, ta scena nikada nije snimljena zbog razdoblja tuge nakon [[Tito]]ve smrti. Ipak, na kraju je ipak uključena u film “[[Underground (1995)|Underground]]” Emira Kusturice.
 
Redak 85:
== Kritike ==
 
Povodom izdanja filma na DVD-u u [[travanj|travnju]] [[2007.]]., ''Dean Šoša'', kritičar [[Nacional]]a, je u svojoj recenziji dao filmu ocjenu 5: "''Kiosk-izdanje čuvenog filma "Ko to tamo peva" ne sadrži dodatne priloge, no može se pohvaliti vrlo pristojnima slikom i zvukom, pa sve mutne piratske kopije koje ste prethodno nabavljali možete baciti u smeće. O filmu se nema puno toga reći osim da je riječ o mudrom, neviđeno slojevitom, stilski savršenom i urnebesno zabavnom remek-djelu, koje se doslovno može gledati stotinu puta. Iako još globalno nepoznat, pa ga tako 2002. godine tek jedan filmolog spominje u tradicionalnom odabiru 10 najboljih filmova "Sight and Sounda", a IMDb nudi samo jedan link na njegovu recenziju, Šijanov prvijenac jednak je međašima svjetske kinematografije, baš kao i njegov autor bilo kojem svjetskom klasiku, pa makar snimio samo četiri uspjela ostvarenja.''"<ref>Dean Šoša [http://www.nacional.hr/clanak/33713/akcic-velikih-prilika Akcić velikih prilika], [[Nacional]], 2007-04-24</ref>
 
== Izvori ==