Maroko: razlika između inačica

|neovisnost = Od [[Francuska|Francuske]] [[2. ožujka]] [[1956.]].

Prvi zabilježeni stanovnici područja današnjeg Maroka bili su [[Berberi]]. Krajem [[7. stoljeće|7. stoljeća]] s istoka su stigli [[Arapi|arapski]] osvajači i donijeli [[Islam]]. U [[11. stoljeće|11. stoljeću]] područje je postalo dio države [[Almoravidi|Almoravida]], a u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] [[Almohadi|Almohada]]. U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] Marokanci su se uspjeli othrvati pokušajima europske kolonizacije i [[Osmansko Carstvo|otomanskim]] osvajačima koji su zauzeli susjedni [[Alžir]] i na taj način stvorili zasebni identitet. Godine [[1666.]]. lokalni vladar sa sjeveroistoka Ar-Rashid zauzeo je [[Fes]], a nešto kasnije i većinu marokanske unutrašnjosti, utemeljivši tako dinastiju Alawi koja vlada Marokom do danas.

Godine [[1830.]]. [[Francuska|Francuzi]] su osvojili susjedni [[Alžir]], ali je Maroko ostao neovisan sve do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]] kada je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]] popustila pred zahtjevima Francuske i otvorila joj put prema većem utjecaju u zemlji. Francuskim pretenzijama u Maroku protivila se [[Njemačka]] pa je diplomatska kriza u dva navrata, [[1906.]]. i [[1911.]]. zamalo prerasla u oružani sukob velikih sila. Godine [[1912.]]. Maroko je postao francuski protektorat pod formalnom upravom [[sultan]]a, ali sa stvarnom moći u rukama francuskog glavnog rezidenta. Sjeverni dio zemlje dospio je pod upravu [[Španjolski Maroko|Španjolske]] sa središtem u [[Tétouan]]u, a [[Tanger]] je postao međunarodni grad.

Za vrijeme francuske vlasti središte Maroka premješteno je iz unutrašnjosti na obalu. Luka [[Casablanca]] je izrasla u milijunski grad, industrijski i financijski centar sa značajnom zajednicom Europljana, a [[Rabat]] postao nova prijestolnica. Nakon [[drugi svjetski rat|2. svjetskog rata]] sve su izraženije bile težnje Marokanaca za samostalnošću, utjelovljene u osobi sultana Mohammeda V. Francuska je pokušala zaustaviti osamostaljenje, ali je u drugoj polovici [[1950-ih]] morala popustiti i Maroko je [[1956.]]. postao neovisna monarhija, a godinu dana kasnije sultan Mohammed proglasio se kraljem.

Marokansku neovisnost obilježila je duga ([[1961.]]. – [[1999.]].) vladavina kralja [[Hassan II.|Hassana II.]] koji je kombinacijom autoritarne i umjereno reformističke politike uspio održati jedinstvo i političku stabilnost zemlje. Maroko je za razliku od mnogih arapskih zemalja ostao čvrsto na strani Zapada u [[Hladni rat|Hladnom ratu]]. Godine [[1976.]]. Hassan je u savezništvu s [[Mauritanija|Mauritanijom]] zauzeo susjednu [[Zapadna Sahara|Zapadnu Saharu]], bivšu španjolsku koloniju s vrijednim ležištima [[fosfati|fosfata]], otpočevši time sukob sa zapadnosaharskim gerilskim pokretom [[Polisario]] kojeg je podržavao susjedni [[Alžir]].