Biskup: razlika između inačica

Nema promjene veličine ,  prije 1 godinu
m
→‎Stav Katoličke Crkve: točke u wikipoveznice s godinama
(uklanjanje izmjene 5690428 suradnika 95.168.118.56 (razgovor))
Oznaka: uklanjanje
m (→‎Stav Katoličke Crkve: točke u wikipoveznice s godinama)
== Stav Katoličke Crkve ==
 
Katolička Crkva službeno priznaje apostolsku sukcesiju nekim Crkvama u raskolu, prije svega istočnim (pravoslavnim i tzv. orijentalnim) crkvama, te tzv. [[Starokatolička crkva|starokatolicima]] (dio katolika koji je u tzv. [[Kulturkampf]]u nakon ujedinjenja Njemačke u XIX. stoljeću pristao da se odvoji od Rima), i njihovi se biskupi uzimaju za prave biskupe, a tada i svećenici za prave svećenike. Katolicima je kanonski dopušteno da u ozbiljnim situacijama zatraže ispovijed, pričest i posljednju pomast kod pravoslavaca - ponegdje su pravoslavci čak spremni i dati takve "usluge". Unutar Crkava u raskolu, ponekad dođe do daljnjih raskola: tako je povodom liturgijske i organizacijske reforme provedene za vrijeme cara [[Petar I. Aleksejevič Romanov|Petra Velikog]] nastao značajan raskol kod Rusa, kada je otprilike četvrtina vjernika nije prihvatila reformu ("[http://en.wikipedia.org/wiki/Old_Believers starovjerci]") i uspostavilo vlastitu crkvenu hijerarhiju. Kod [[Grk]]a je sličan raskol nastao prilikom prihvaćanja gregorijanskog kalendara od države i pravoslavne crkve [[1924.]]. godine, i tri su grčka biskupa bila postali vođama tzv. "[http://en.wikipedia.org/wiki/Greek_Old_Calendarists starokalendaraca]"; taj raskol među grcima traje do danas, i samo je jedan u ovećem broju podjela u nacionalnim pravoslavnim crkvama.
 
Postoji i znatan broj malih crkvenih zajednica čiji se poglavari pozivaju na apostolsku sukcesiju primljenu pod manje ili više sumnjivim okolnostima, a takvih tzv. egzotičnih biskupa ima između tisuću i dvije tisuće.
 
Prema buli [http://www.papalencyclicals.net/Leo13/l13curae.htm ''Apostolicae Curae''] pape [[Lav XIII.|Lava XIII.]] iz 1896. [[Katolička Crkva]] ne priznaje apostolsku sukcesiju [[Anglikanska zajednica|anglikancima]] zbog promjena u shvaćanju euharistije i svetog reda koje se dogodilo za kralja [[Edvard VI.|Edvarda VI.]] Pregovore koji su u nekim trenucima davali nadu da bi mogli uroditi pomirenjem, zakompliciralo je ređenje jedne (prve) žene za anglikanskog biskupa [[2006.]]. godine. U kršćanskoj tradiciji nisu niti u jednom ranijem razdoblju postojale [[žene]] - biskupi; i većina teologa smatra da je sam [[Isus]] izborom Dvanaestorice (Lk 6,13, Mk 3,14, Mt 10,1) naznačio kako za svećeničku službu želi isključivo muškarce - kako je to bio slučaj i ranije u Izraelu. Za Katoličku crkvu to je pitanje definitivno riješeno, [[Dogma|dogmom]] koju je [[1994.]]. godine proglasio papa [[Ivan Pavao II.]], u Apostolskom pismu "Ordinatio Sacerdotalis"<ref>http://www.katolik.hr/krscanstvomnu/sakramentimnu/574-reenje-ena-zatvoreno-pitanje/] katolik.hr "Ređenje žena - zatvoreno pitanje"</ref>. Do druge polovine dvadesetog stoljeća takvo stajalište uopće nije bilo dovođeno u pitanje.
 
Većina protestantskih zajednica uopće nema svećenike ([[engleski jezik|eng.]] "priest"), nego samo starješine (eng. "pastor"), i posve odbacuju nauk o apostolskoj sukcesiji. Među protestantima ima slučajeva da se više starješinske službenike naziva "biskup", ali je sličnost sa biskupima iz crkava sa apostolskom sukcesijom samo vanjska. Također se i u relativno čestim raskolima unutar protestantskih zajednica pitanje apostolske sukcesije uopće ne postavlja.
122.831

uređivanje