Samuel Beckett: razlika između inačica

rođenje = [[13. travnja]] [[1906.]].<br>[[Dublin]], [[Irska]] |

smrt = [[22. prosinca]] [[1989.]].<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |

'''Samuel Barclay Beckett''', ([[Dublin]], [[13. travnja]] [[1906.]]. - [[Pariz]], [[22. prosinca]] [[1989.]].), dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Od [[1938.]]. godine živi u [[Pariz]]u te nakon rata počinje i pisati na francuskom.

Prijateljevao je s [[James Joyce|Jamesom Joyceom]], kojemu je bio i osobni tajnik. [[1969.]]. godine dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Beckett je jedan od glavnih predstavnika [[teatar apsurda|teatra apsurda]].

Beckett je najslavniji po drami ''[[U očekivanju Godota]]'', koju je kritičar Vivian Mercier opisao glasovitim riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]]. Poput mnogih djela nakon [[1947.]]., napisao ju je na francuskom (''En attendant Godot''). Drama je nastala između listopada [[1948.]]. i siječnja [[1949.]]., objavljena je [[1952.]]., a premijerno izvedena [[1953.]]. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.

Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često unatoč njegovu izričitom protivljenju nazivaju "trilogijom": ''[[Molloy]]'' (napisano 1947., objavljeno [[1951.]].), ''[[Malone umire]]'' (napisano 1948., objavljeno [[1951.]].) i ''[[Bezimeni (S. Beckett)|Bezimeni]]'' ([[1953.]].).