Samuel Beckett: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 7:
puno ime = Samuel Barclay Beckett |
pseudonim = Andrew Belis |
rođenje = [[13. travnja]] [[1906.]].<br>[[Dublin]], [[Irska]] |
smrt = [[22. prosinca]] [[1989.]].<br>[[Pariz]], [[Francuska]] |
zanimanje = |
nacionalnost = |
Redak 24:
fusnote = |
}}
'''Samuel Barclay Beckett''', ([[Dublin]], [[13. travnja]] [[1906.]]. - [[Pariz]], [[22. prosinca]] [[1989.]].), dramatičar i romanopisac irskog podrijetla. Od [[1938.]]. godine živi u [[Pariz]]u te nakon rata počinje i pisati na francuskom.
 
Prijateljevao je s [[James Joyce|Jamesom Joyceom]], kojemu je bio i osobni tajnik. [[1969.]]. godine dobio je [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelovu nagradu za književnost]]. Beckett je jedan od glavnih predstavnika [[teatar apsurda|teatra apsurda]].
 
== Drame ==
Beckett je najslavniji po drami ''[[U očekivanju Godota]]'', koju je kritičar Vivian Mercier opisao glasovitim riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole [[egzistencijalizam|egzistencijalizma]]. Poput mnogih djela nakon [[1947.]]., napisao ju je na francuskom (''En attendant Godot''). Drama je nastala između listopada [[1948.]]. i siječnja [[1949.]]., objavljena je [[1952.]]., a premijerno izvedena [[1953.]]. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.
 
== Romani ==
Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često unatoč njegovu izričitom protivljenju nazivaju "trilogijom": ''[[Molloy]]'' (napisano 1947., objavljeno [[1951.]].), ''[[Malone umire]]'' (napisano 1948., objavljeno [[1951.]].) i ''[[Bezimeni (S. Beckett)|Bezimeni]]'' ([[1953.]].).
 
Kroz ta tri romana čitatelj može pratiti razvitak Beckettova zrela stila i tema. ''Molloy'' ima više osobina konvencionalnog romana: vrijeme, mjesto, zbivanje i radnju. ''Malone umire'' uglavnom se rješava zbivanja i radnje, ali ostaju naznake mjesta i vremena. "Radnja" knjige ima oblik unutarnjeg monologa. Napokon, u ''Bezimenome'' nestaje i osjećaj mjesta i vremena. Osnovna je tema tog romana sukob između želje glasa da nastavi govoriti i time nastavi postojati, te gotovo jednako jake želje za tišinom i ništavilom.