Razlika između inačica stranice »Erazmo Roterdamski«

Nema promjene veličine ,  prije 10 mjeseci
m
točke u wikipoveznice s godinama
m (uklonjena kategorija Nizozemski filolozi uz pomoć dodatka HotCat)
m (točke u wikipoveznice s godinama)
[[Datoteka:Holbein-erasmus.jpg|mini|'''Erazmo Roterdamski''']]
'''Erazmo Roterdamski''' ([[Rotterdam]], [[28. listopada]] [[1465.]]. - [[Basel]], [[12. srpnja]] [[1536.]].) [[Nizozemska|nizozemski]] je [[Humanizam|humanist]], [[književnost|književnik]], [[Filologija|filolog]] i [[filozofija|filozof]].
 
== Životopis ==
Prelazi u službu Henrija de Bergue, biskupa u Cambraiu. U toj službi ostaje pet godina da bi zatim otišao na nastavak studija u [[Pariz]].
 
Uzdržava se jedno vrijeme davanjem privatnih lekcija; upoznaje mladog engleskog lorda Williama Mountjoya koji mu postaje prijatelj i mecena. U strahu pred epidemijom bježi iz Pariza te živi neko vrijeme u južnoj [[Francuska|Francuskoj]], a zatim odlazi u [[Engleska|Englesku]] gdje stječe mnoge prijatelje u znanstvenim i političkim krugovima [[London]]a. Iz zdravstvenih razloga vraća se na kontinent. Često se seli i naporno radi, neko vrijeme u [[Pariz]]u, [[Orléans]]u, [[Rotterdam]]u i Louvainu. Zatim se vraća u Englesku i u [[Sveučilište Cambridge|Cambridge]]u dobiva [[bakalaureat]] iz teologije. Izabran je za odgojitelja nezakonitog sina kralja Jakova IV. Godine [[1506.]]. putuje u Italiju, doktorira u Torinu, posjećuje [[Bologna|Bolognu]] i [[Rim]]. U Veneciji ga ugošćuje tiskar i izdavač [[Aldo Manuzio]] koji objavljuje njegovu zbirku sentencija ''Adagia'' (»Izreke«); zbirka je postala iznimno popularna i utjecajna. Neko je vrijeme u [[Padova|Padovi]] uz svoga štićenika zatim je opet u [[Rim]]u gdje ga vatikanski krugovi nastoje zadržati u svojoj sredini. Ali on prihvaća poziv novog engleskog kralja [[Henrik VIII|Henrika VIII.]] te po treći put odlazi u Englesku.
 
Mnogo važnija od Erazmovih putovanja njegova su djela. Tijekom boravka u Engleskoj počeo je filološki ispitivati grčke rukopise [[Novi zavjet|Novog zavjeta]] kako bi priredio novo izdanje i latinski prijevod. Erazmovo je izdanje objavio Froben u Baselu (1516.) i ono je postalo temeljem znanstvenog proučavanja [[Biblija|Biblije]] tijekom Reformacije. Bio je to prvi pokušaj kompetentnog i liberalnog znanstvenika da ustanovi što su pisci Novog zavjeta zaista napisali, a što je u tekst ušlo zbog pogrešaka prilikom prepisivanja.
Godine 1522. povodom objavljivanja Erazmovih ''Colloquia'' (»Razgovori«) [[Martin Luther|Luther]] definitvno odbacuje Erazma. Od tada počinje njihovo neprijateljstvo. Na Erazmovu raspravu ''De libero arbitrio'' (»O slobodi volje«) [[Martin Luther|Luther]] odgovara žučljivim pamfletom ''De servo arbitrio'' (»O porobljenoj volji«) u kojem Erazma naziva pironovcem, epikurejcem, ateistom i svetogrdnikom. I upravo kad je Erazmo svojom replikom na [[Martin Luther|Lutherove]] ispade (''Hyperaspistes'') udaljio od sebe i one reformatorske elemenente koji su mu još bili skloni, započinje protiv njega kampanja i s papističke strane.
 
Sorbonne pokreće protiv njega proces, osuđuje ga kao neprijatelja Crkve (1527.), a prevoditelj njegovih »Razgovora«, Louis Berquin, biva spaljen na lomači. Omražen i obasut klevetama iz oba tabora Eramzo se sklanja u Basel, ali odatle mora bježati zbog vjerskih nemira. Neko vrijeme živi u [[Freiburg]]u (Breisgau). Zbog zdravstvenih razloga ipak se vraća u [[Basel]] i posve povlači iz znanstvenog rada. Odbija poziv [[Klement VII.|Klementa VII.]] na koncil u Augsburgu, ostaje nijem i na [[breve]] Pavla III., kojim mu [[papa]] dodjeljuje priorat u Deventeru, godišnju rentu od 3.000 forinti i navješćuje [[kardinal]]sku čast. Smrt ([[12. srpnja]] [[1536.]].) pretječe ostvarenje njegove želje da se vrati u rodnu [[Nizozemska|Nizozemsku]] i on umire u kući svog dugogodišnjeg prijatelja, baselskog izdavača Frobena. Njegovoj agoniji nije prisustvovao nijedan svećenik.
 
== Utjecaj ==
99.789

uređivanja