Razlika između inačica stranice »Genocid nad Armencima«

Nema promjene veličine ,  prije 2 mjeseca
m
točke u wikipoveznice s godinama
(Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0)
m (točke u wikipoveznice s godinama)
 
[[Datoteka:Karta armenskog genocida.jpg|mini|220px|desno|Plakat s kartom armenskog genocida. Snimljeno u Armenskoj četvrti u Jeruzalemu, 2006.]]
[[File:Rafael de Nogales Mendez.png|thumb|[[Rafael de Nogales Méndez]] (1879.-1936.), [[Venezuela|venezuelanski]] časnik koji je služio u turskoj vojsci, u svojoj je knjizi ''"Cuatro años bajo la media luna"'' napisao je detaljan prikaz pokolja.]]
[[1890.]]. je u [[Otomansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] živjelo 2,5 milijuna [[Armenci|Armenaca]], od kojih su većina bili vjernici Armenske katoličke Crkve odnosno [[Armenska apostolska crkva|Armenske apostolske Crkve]]. [[Rusija]] je Armence podupirala u njihovim zahtjevima za autonomijom jer je željela oslabiti Osmansko Carstvo. Iako je autonomaški pokret brzo rastao, sultan [[Abdul Hamid II.]] je odlučio zadržati vlast nad tim područjem.
 
Otomanska je vlada potakla protuarmenske osjećaje kod [[Kurdi|Kurda]], susjeda Armenaca, pa su Armenci zbog toga i zbog povišenja [[porez]]a podigli [[armenski ustanak|ustanak]]. Osmanska vojska i kurdske paravojne snage pobile su [[1894.]] na tisuće Armenaca i spalile mnogo sela. Dvije godine kasnije su armenski revolucionari zauzeli [[Osmanska banka|Osmansku banku]] (tur. ''Osmanlı Bankası'', odnosno ''Bank-ı Osmanî-i Şahane'') u [[Carigrad]]u da bi privukli pažnju međunarodne javnosti. Odredi muslimanskih Turaka zatim su pobili 50.000 Armenaca. Stupanj upletenosti otomanske vlade u te odrede nije dobro poznat i predmet je rasprave.
== Drugi pokolj Armenaca ==
 
[[Rusija]] i [[Turska]] su ušle u [[Prvi svjetski rat|I. svjetski rat]] kao neprijatelji. [[Turci]] su [[Armenci|Armence]] smatrali ruskom petom kolonom. U [[veljača|veljači]] [[1915.]]. svih 60.000 mobiliziranih armenskih vojnika zatvoreno je u radne logore i poslije ubijeno. Armence u blizini fronta (slična je sudbina zadesila i ljude daleko od crte bojišnice) potjerali su da pješače prema negostoljubivim pustinjskim krajevima [[Sirija|Sirije]] i [[Mezopotamija|Mezopotamije]], a [[24. travnja]] su u [[Istanbul]]u i drugim velikim turskim gradovima uhićeni i pobijeni armenski intelektualci.
 
Ukupno je tako izginulo oko milijun i pol ljudi, dok se preživjeli nakon rata nisu mogli vratiti kući, pa su se iselili u [[Rusija|ruski]] dio Armenije ili [[Zapadna Europa|Zapadnu Europu]], [[Sjeverna Amerika|Sjevernu Ameriku]] i [[Australija|Australiju]].
 
Te rane nisu posve zacijelile i još utječu na odnose između između Armenije i Turske. Armenija tvrdi da su ti događaji bili planirani i da ih se može nazvati samo [[genocid]]om. Taj je stav [[1985.]]. i [[1986.]]. zauzeo i [[UN]], a godinu dana kasnije i [[Europski parlament]]. S druge strane, [[Turska]] i dalje tvrdi da to nije bio genocid i da su samo neki zapovjednici "otišli malo predaleko". Neke su armenske organizacije (npr. [[ASALA]]) u drugoj polovici [[20. stoljeće|20. stoljeća]] terorističkim napadima neuspješno pokušale natjerati Tursku da promijeni stav.
 
Jasno je da je međunarodna zajednica znala za te događaje, a nije reagirala drukčije (osim [[Sjedinjene Američke Države|američkog]] [[veleposlanik]]a) nego mlakim protestima veleposlanika.
== Spomen-park u Erevanu ==
 
Kad se [[1965.]]. obilježavala 50. godišnjica genocida, javila se zamisao o postavljanju spomenika, koji je po nacrtima arhitekata Kalašjana i Mkrtčjana dvije godine kasnije postavljen na brdu Cicernakaberd nad klancem rijeke [[Hrazdan]]. Obelisk visok 44 metra simbolizira preporod [[Armenci|Armenaca]], a 12 blokova postavljenih u krug predstavlja 12 izgubljenih pokrajina na području današnje [[Turska|Turske]]. Unutar tog kruga gori vječna vatra. Od spomenika vodi park sa zidom dugim 100 metara na kojem pišu imena krajeva za koje se zna da su se u njima vršili pokolji. Na kraju tog parka je [[1995.]]. otvoren mali muzej s osnovnim podatcima o događajima, kao i fotografijama njemačkih fotografa (turskih saveznika u [[Prvi svjetski rat|1. svjetskom ratu]]) i publikacija o genocidu na raznim jezicima. Pokraj muzeja je prostor gdje strani državnici sade spomen-drveće.
 
== Obilježavanje ==
 
Armenci svake godine obilježavaju dan genocida brojnim manifestacijama. Godinama pokušavaju navesti Tursku na priznavanje ovog događaja. Primjerice, za 90. obljetnicu [[2005.]]. godine, na Armenskim TV kanalima moglo se vidjeti kako su u glavnom gradu, [[Erevan]]u, stotine tisuća ljudi obišle memorijal te su oko vječne vatre postavili zid napravljen od cvijeća, slažući cvjetove, visok preko metar i dugačak možda stotinjak metara... Istovremeno, u [[Los Angeles]]u, gdje živi velik broj Armenaca, u kolonama su protestirali uz transparente.
 
Britanski izvori govore o mogućih milijun žrtava, dok s druge strane, turski povjesničari govore o "nekoliko stotina tisuća" koji su stradali "u građanskom ratu u kojem je bilo žrtava na obje strane".
58.723

uređivanja