Anzelmo Canterburyjski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 4:
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[1033.]].
| mjesto rođenja = [[Aosta]]
| nadnevak smrti = [[21. travnja]] [[1109.]].
| mjesto smrti = [[Canterbury]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
Redak 19:
| glavna svetišta =
}}
'''Sveti Anzelmo Canterburyjski''' ([[engleski|eng]]. ''Anselm of Canterbury''; [[Aosta]], [[1033.]]. - [[Canterbury]], [[Kent]], [[21. travnja]] [[1109.]].), [[talijan]]ski [[svetac]], [[crkveni naučitelj]], [[benediktinci|benediktinski]] [[redovnik]], srednjovjekovni [[filozof]], [[teolog]] i [[nadbiskup]] Canterburya od [[1093.]]. do [[1109.]]. godine.
 
Smatra se osnivačem [[skolastika|skolastike]], zbog istaknutog mjesta koje u njegovoj teologiji zauzima [[razum]]. Dok je djelo njegovog jedinog velikog prethodnika, [[Ivan Skot Eriugena|Eriugene]], sadržavalo previše [[Spekulacija|spekulativnih]] i [[Misticizam|mističnih]] elemenata za dosljednog skolastičkog učenjaka, u Anzelma nailazimo na klasične karakteristike skolastičke teološke misli: priznanje veze razuma i objave te pokušaje, da se razradi racionalan sustav vjere. Valja ipak reći da Anzelmov pristup u njegovo doba nije bio naročito utjecajan, te da se i on sam ograđivao od naučavanja katedralnih škola. Čuven je i po ontološkom argumentu o postojanju [[Bog]]a. Otvoreno se suprostavljao [[križarski rat|križarskim ratovima]].
Redak 25:
== Životopis ==
 
Rođen je u [[Aosta|Aosti]] u kraljevini [[Burgundija|Burgundiji]]. Danas je to glavni grad doline Aosta u sjevernoj [[Italija|Italiji]]. Potječe iz bogate [[plemić]]ke [[obitelj]]i. [[Otac]] mu je rođen u [[Lombardija|Lombardiji]] i po svoj prilici bio je grube i nasilne prirode. [[Majka]] mu je dala [[religija|religiozno]] [[obrazovanje]]. U dobi od 15 godina poželio je ići u [[samostan]], ali otac mu nije dopuštao. Razočaran upao je u [[psihosomatska bolest|psihosomatsku bolest]], a kada se oporavio napustio je [[škola|školu]] i predao se lagodnom [[život]]u. Tijekom toga razdoblja umrla mu je majka, a očeva grubost više se nije mogla podnositi. Napustio je kuću [[1059.]]., prešao je [[Alpe]] i tumarao je Burgundijom i [[Francuska|Francuskom]]. Došao je do [[Normandija|Normandije]], jer ga je privlačila slava [[Lanfranc]]a, [[prior]]a benediktinske opatije u [[Bec]]u. Nakon jednog vremena provedenog u [[Avranches]]u, u dobi od 27 godina ušao je u samostan.
 
Tri godine kasnije, kada je Lanfranc postao opat u [[Cannes]]u, Anzelmo je postao prior u Becu. Prior je bio 15 godina, sve do [[1078.]]., kada je umro osnivač i prvi opat Baca - Herluin. Anzelmo je tada postao opat. Pod njegovim vodstvom Bec je postao središte izučavanja. Tijekom tih mirnih godina, Anzelmo je napisao svoje prvo filozofsko djelo "Monologion". Nakon toga slijedili su: "Proslogion", "Dijalozi o istini", "Slobodna volja" i "Pad đavola". U međuvremenu, samostan je postao bogatiji i čuveniji. Nakon normanskog osvajanja [[Engleska|Engleske]], samostan je tamo dobio veliko imanje. Dužnost Anzelma bila je posjećivati to imanje. Lanfranc je postao nadbiskup od Canterburyja. Poslije Lafrancove smrti, kralj [[Vilim II. Riđi]] preuzeo je imovinu Crkve i nije vršio nova imenovanja. Oklijevao je postaviti novog nadbiskupa, jer je s prethodnim imao problema. Tek je [[1093.]]., imenovao Anzelma kao novog nadbiskupa od [[Canterbury]]ija.
 
Kao uvjet, da bude nadbiskup Anzelmo je zahtijevao, da kralj vrati sva oduzeta crkvena imanja i da prizna [[papa|papu]] [[Urban II.|Urbana II.]], koji je tada bio u sukobu s [[Klement III., protupapa|protupapom Klementom III.]] Kralj je samo djelomično pristao vratiti imanja. Anzelmo je smatrao kako mora od pape dobiti pal da bi mogao valjano naviještati u gradu. Kralj to nije odobravao, pa je Anzelmo sazvao veliki skup [[svećenik]]a. Oni su smatrali, kako mora poslušati kralja. Engleski svećenici su financijski ovisili od kralja, pa su bili na njegovoj strani. Kralj Vilim II. Riđi se u međuvremenu uspio pomiriti s papom.
 
Nakon godinu dana ponovno su izbile nove nevolje s kraljem. Anzelmo je tražio kraljevo odobrenje, da ide u [[Rim]] na savjetovanje. Kralj mu je to jedva dozvolio, pa je Anzelmo u listopadu 1097. krenuo za Rim. Vilim II. Riđi je odmah preuzeo crkvene prihode. Na velikom koncilu u Bariju, Anzelmo je branio doktrinu o [[Duh Sveti|Duhu Svetomu]], po čemu se [[Katolička Crkva]] razlikovala od [[Pravoslavlje|Pravoslavne]]. Kada se Anzelmo pokušao vratiti u Englesku, kralj mu nije dozvoljavao. Kada je Vilim II. Riđi ubijen [[1100.]]., [[Henrik I., kralj Engleske|Henrik I.]] postao je kralj i odmah je pozvao Anzelma u Englesku. Henry I. je također zahtijevao da Anzelmo nastavi biti nadbiskup od Canterburyja.
 
Kapitalno djelo sv. Anzelma naslova je [[Zašto je Bog postao čovjekom]] (lat. izvornik ''Cur Deus homo''). Prvi hrvatski prijevod objavljen je 2014. godine. Djelo je jedno je od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao.<ref>[http://verbum.hr/knjige/autor-canterburyjski-anzelmo/ Verbum] ''Anzelmo Canterburyjski'' (pristupljeno 5. svibnja 2018.)</ref>