Katolički pogled na pobačaj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: ispravak regionalizma u standardni oblik
m →‎top: točke u wikipoveznice s godinama
Redak 3:
Rani crkveni oci poput sv. Jeronima, sv. Ivana Zlatoustog, sv. Klementa Aleksandrijskog i dr. protivili su se pobačaju.
 
U 13. stoljeću [[papa]] [[Inocent III.]] određuje, da plod postaje živo biće u trenutku kada se počinje pomicati u trbuhu pa pobačaj nakon tog razdoblja postaje ubojstvo, a prije toga se smatra manjim grijehom. Papa [[Grgur XIV.]] [[1591.]]. godine potvrđuje to stajalište i dodatno ga vremenski pojačava odredbom, da je pobačaj dopušten u prvih 116 dana od začeća. [[Siksto V.]] prvi je papa, koji je sve namjerne pobačaje proglasio ubojstvom.
 
Papa [[Pio IX.]]. [[1869.]]. godine donosi odluku o zabrani svih pobačaja. Na [[Drugi vatikanski sabor|Drugom vatikanskom saboru]] pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim zločinima".
 
[[Majka Tereza]] na govoru prilikom dodjele [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] [[1979.]]. godine izjavila je, da "najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?" <ref>http://www.dadalos.org/kr/Vorbilder/theresa/nobelpreis.htm</ref>
 
[[Papa]] [[Ivan Pavao II.]] mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u [[Enciklika Evangelium Vitae|enciklici Evangelium Vitae]]. Papa se zauzima za stav, da ljudski [[život]] počinje od začeća te da taj život nije ni očev ni majčin, nego život novog ljudskog bića. Smatra se, da nikada ne bi postao čovjekom, ako to nije od prvog trenutka začeća. Zabranjuje se svaki čin, koji dovodi do uništavanja ljudskog [[embrij]]a. U enciklici se priznaje, da se majke ponekad nalaze u objektivnim teškoćama, zbog kojih se odlučuju na [[pobačaj]]. Premda se čini, da su uvjeti za život [[dijete|djeteta]] koje se ima roditi takvi, da se čini da bi za njega bilo bolje da se ne rodi, takvi razlozi ipak ne mogu opravdati slobodno uništenje nedužnog ljudskog bića. Crkva priznaje, da su mnoge žene koje su pobacile pri tome imale mučne i dramatične odluke te da im rane na [[duša|duši]] još vjerojatno nisu zarasle. Poziva ih se na nadu i otvorenost pokajanju te traženju oprosta i od djeteta koje sada živi u Gospodinu. Crkva ne osuđuje žene, nego čin pobačaja. Papa je izjavio: "Prema tome, autoritetom koji je Krist predao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu s biskupima Katoličke Crkve potvrđujem da je izravno i namjerno ubojstvo nevinoga ljudskog bića uvijek teško nemoralno djelo." Budući, da [[Krist]] nikada nije osuđivao osobe, već zla djela, tako ni papa ne osuđuje jadne žene, muževe i liječničko osoblje, već osuđuje čin pobačaja. U enciklici navodi, da katolike ne obvezuju zakoni kojima se ozakonjuju pobačaj, [[eutanazija]] i bilo koje drugo ubojstvo nedužnih, već katolici imaju pravo protiviti se takvim zakonima, zbog prigovora [[savjest]]i.
 
Papa [[Ivan Pavao II.]] proglasio je svetom [[Ivana Beretta Molla|Ivanu Berettu Mollu]] [[2004.]]. godine, koja je na svoj zahtjev rodila makar je bila u životoj opasnosti. Dijete je preživjelo, a ona je preminula nedugo nakon poroda.
 
U srpnju [[2006.]]. Kongregacija za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke.
 
== Unutarnje poveznice ==