Wikipedija

Hildegarda iz Bingena: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m ispravak pridjeva za srednji vijek
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 5:
|puno_ime=
|slika=Hildegard_von_Bingen.jpg
|datum_rođenja=[[16. rujna]] [[1098.]].
|mjesto_rođenja= Bermersheim vor der Höhe
|datum_smrti=[[17. rujna]] [[1179.]].
|mjesto_smrti= Bingen am Rhein
|djela=''Causae et curae'' (''Velika knjiga o zdravlju sv. Hildegarde iz Bingena - savjeti i recepti za zdrav život'', Đakovo, 2003.)
Redak 15:
|nagrade=
|}}
'''Hildegarda iz Bingena''' (Bermersheim vor der Höhe, [[16. rujna]] [[1098.]]. - [[Bingen am Rhein]], [[17. rujna]] [[1179.]].), [[njemačka]] časna sestra, [[Katoličanstvo|katolička]] [[misticizam|mističarka]], književnica i skladateljica. [[Papa]] [[Benedikt XVI.]] proglasio je Hildergardu [[crkveni naučitelj|crkvenom naučiteljicom]] [[7. listopada]] [[2012.]].
 
Hildegarda je bila moćna žena za srednjovjekovno vrijeme. Komunicirala je s [[papa]]ma kao što je [[Anastazije IV.]], državnicima kao [[Abbot Suger]], njemačkim vladarima kao što je [[Fridrik I. Barbarossa]] i poglavarima [[samostan]]a kao što je bio [[Sveti Bernard]]. Oni su često molili za njene [[molitva|molitve]] za koje se smatralo da su vrlo efektivne, ili su je pitali za mišljenje. Često je putovala, držeći javne govore što je bilo gotovo nezamislivo za ženu u to doba.
Redak 21:
== Životopis ==
 
Hildegarda je rođena u plemićkoj obitelji, koja je služila grofovima von Spanheim, bliskim rođacima vladarske obitelji von Hohenstauffen. Kako je bila deseto dijete, boležljiva od rođenja, kada je napunila osam godina, roditelji su je poslali crkvi kao "desetinu" (vrsta poreza), kako je bilo uobičajeno u srednjovjekovno vrijeme. Hildegarda je dodijeljena na odgoj časnoj sestri Juti, blizu [[samostan]]a Disibodenberg u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Juta je bila izuzetno popularna i sakupila je mnogo slijedbenika, tako da se samostanski krug oko nje proširio. Nakon Jutine smrti [[1136.]]., Hildegarda je izabrana za poglavaricu zajednice i preselila grupu u novi samostan Rupertsberg u [[Bingen am Rhein|Bingenu na Rajni]].
 
Od svoje rane mladosti, Hildegarda je tvrdila da ima [[religija|religiozne]] objave. Primila je proročki poziv [[Bog]]a pet godina nakon njenog izbora za poglavaricu samostana [[1141.]]., koji je od nje zahtijevao "Piši što vidiš!" U početku je oklijevala. Na kraju, nakon što ju je zdravlje popustilo od psihičkog tereta, članovi njenog reda nagovorili su je da piše. Kako su vijesti o njenim objavama postajale poznate, [[papa]] [[Eugen III.]] je čuo za Hildegardu preko [[Bernard iz Clairvauxa|Svetog Bernarda]]. Da bi utvrdio da li su njene vizije zaista božanski inspirirane, [[papa]] je sastavio komisiju koja je posjetila Hildegardu te su je oni proglasili stvarnim mistikom.
 
== Radovi ==
 
Svoje vizije Hildegarda je sakupila u tri [[Knjiga|knjige]]: prva i najznačajnija ''Scivias'' ("Znati put") završenu [[1151.]]., ''Liber vitae meritorum'' ("Knjiga životnih zasluga") i ''De operatione Dei'' ("O Božjim radovima") također poznatu kao ''Liber divinorum operum'' ("Knjiga proročkih radova"). U ovim knjigama, napisanim tokom njenog života, ona opisuje svaku viziju a zatim je objašnjava. Opis njenih vizija je bogato dekoriran po njenim instrukcijama, a dekoracije su vjerojatno iscrtale druge časne sestre u [[samostan]]u, dok je pomoć u prepisivanju dao redovnik Volmar, sa slikama vizija. Njene interpretacije su obično prilično tradicionalne [[Katoličanstvo|katoličke]] prirode. Njeni živopisni opisi fizičkih senzacija koje su pratile njene vizije dijagnosticirane su od strane neurologa (uključujući popularnog autora Olivera Sacksa) kao simptomi [[Migrena|migrene]]. Drugi su ih vidjeli samo kao živopisne ilustracije prevladavajuće crkvene doktrine njenog vremena koje je podržavala, radije nego kao stvarne vizije. Knjiga je proslavljena u srednjem vijeku i tiskana prvi put u [[Pariz]]u [[1513.]].
 
Skorašnji porast interesiranja za žene u srednjem vijeku je doveo do Hildegardine popularizacije, posebno njene [[glazba|glazbe]]. Oko osamdeset kompozicija je sačuvano, što je značajno veći opus od svih poznatih srednjovjekovnih skladatelja. Među poznatijim radovima je ''Ordo Virtutum'' ("Red vrlina" ili "Igra Vrlina"), vrsta ranog [[oratorij]]a za ženske glasove, s jednim muškim glasom - glasom [[Sotona]]l. Napisan je, kao i sva ostala njena glazba, da bi ga izvodile časne sestre njenog reda. Tekst njenih kompozicija koristi formu modificiranog srednjovjekovnog [[latinski jezik|latinskog jezika]] jedinstvenog za Hildegardu, za koji je kreirala mnogo novih, sastavljenih ili skraćenih riječi. Sama glazba je monofona, sastavljena za ograničenu instrumentalnu pratnju, koristeći obično panovu frulu i okarakterizirana izuzetnim [[sopran]]skim dionicama.
Redak 35:
== Štovanje ==
 
Hildegarda je jedna od prvih svetica za koje je kanonizacija službeno započeta, ali je proces trajao tako dugo da sva četiri pokušaja kanonizacije (posljednji je bio [[1244.]].) nisu uspjela. Ipak, ona je bila zvana sveticom u narodu i prije nego što je [[kanonizacija]] počela. Kao rezultat dugoročne posvećenosti naroda, njeno je ime uzdignuto u rang svetaca u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] bez formalnog procesa kanonizacije. Njen spomendan je [[17. rujna]]. Kovčeg s njenim [[relikvija]]ma čuva se u njenom drugom samostanu u Eibingenu blizu Rüdesheima na Rajni.
 
Njoj u čast nosi ime asteroid [[898 Hildegard]].
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Hildegarda_iz_Bingena"