Autizam: razlika između inačica

Postoje vrlo snažni znanstveni dokazi koji pokazuju da nema uzročno posljedične veze između cjepiva za [[ospice]], [[zaušnjaci|zaušnjake]], [[rubeola|rubeole]] i autizma, te nema uvjerljivih dokaza da cjepivo zaštite s [[tiomersal]]om pomaže u uzrokovanju autizma. Premda, prve autistične simptome roditelji mogu vidjeti kod svoje djece za vrijeme rutinskog cijepljenja, tako je roditeljska briga dovela do smanjenja uzimanja [[imunološki sustav|imunizacijskih[]] sredstava za djecu i istovremeno vjerojatno povećanje [[epidemija|epidemije]] ospica, poput slučaja ospica u [[UK|Britaniji]] u vrijeme ljeta [[2007.]].<ref>Vaccines and autism:

[[Pedijatar]] obično kod prvog preliminarnog pregleda uzima u obzir povijest razvoja i fizički pregled djeteta. Ako postoji rizik, dijagnoza i procjena se dalje rade uz pomoć stručnjaka za ASD, promatranjem, komunikacijom, obitelji, i drugim čimbenicima uključujući standardne pretrage i uzimajući u obzir slično povezana medicinska stanja. Diferencijalna dijagnoza za ASD može uzeti u obzir i [[Mentalna retardacija|mentalnu retardaciju]], [[oštećenje sluha]] i [[specifični poremećaj jezika]]<ref name=Dover/> kao što je [[Landau-Kleffner sindrom]].<ref>{{cite journal |journal= Dev Med Child Neurol |year=2000 |volume=42 |issue=5 |pages=349–53 |title= Autistic regression and Landau-Kleffner syndrome: progress or confusion? |author= Mantovani JF |doi=10.1111/j.1469-8749.2000.tb00104.x |pmid=10855658}}</ref> ASD neki puta može biti dijagnosticiran do dobi od 14 mjeseci, iako dijagnoza postaje stabilnija nakon prve tri godine života. Djete od tri godine koje ispunjava dijagnostičke kriterije za ASD će prije podilaziti istim kriterijima i u narednim godinama, nego djete od godinu dana koje ispunjava iste kriterije.<ref name=Landa3>{{cite journal |journal= Nat Clin Pract Neurol |date=2008 |title= Diagnosis of autism spectrum disorders in the first 3 years of life |author= Landa RJ |pmid=18253102}}</ref> U Ujedinjenom Kraljevstvu, ''Nacionalni plan autizma za djecu'' preporuča najviše 30 tjedana od prvih uočenih znakova mogućeg autizma do potpune dijagnoze i procjene, ipak malo slučajeva se u praksi tako brzo riješi.<ref name=Dover>{{cite journal |journal= Arch Dis Child |date=2007 |volume=92 |issue=6 |pages=540–5 |title= How to diagnose autism |author= Dover CJ, Le Couteur A |doi=10.1136/adc.2005.086280 |pmid=17515625}}</ref> Studija iz [[2006.]]. godine govori da se prva procjena od strane kvalificiranog stručnjaka izvede u dobi od 48 mjeseci, a službena dijagnoza ASD u dobi od 61 mjesec, što je u prosjeku 13 mjeseci ,od prvih znakova do krajnje procjene, više od preporučenih 30 tjedana.<ref>{{cite journal |journal= J Dev Behav Pediatr |date=2006 |volume=27 |issue=2 Suppl |pages=S79–87 |title= Examination of the time between first evaluation and first autism spectrum diagnosis in a population-based sample |author= Wiggins LD, Baio J, Rice C |pmid=16685189}}</ref>

Cilj liječenja je upravljati i poboljšati simptome i funkcioniranje. Jednostrano liječenje se nije pokazalo dobrim, i terapija se obično prilagođava djetetovim potrebama. Ako se krene rano s intenzivnim, ustrajnim programima edukacije i [[biheviorizam|bihevioralne]] terapije, može pomoći da djete dosegne određene razine samostalnosti, socijalnih i poslovnih vještina;<ref name=CCD>{{cite journal |journal=Pediatrics |date=2007 |volume=120 |issue=5 |pages=1162–82 |title= Management of children with autism spectrum disorders |author= Myers SM, Johnson CP, Council on Children with Disabilities |doi=10.1542/peds.2007-2362 |pmid=17967921 |url=http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content/full/120/5/1162 |laysummary=http://aap.org/advocacy/releases/oct07autism.htm |laysource=AAP |laydate=2007-10-29}}</ref> tvrdnje da intervencije u dobi od 2-3 godine su presudno važne<ref>{{cite journal |journal= Harv Mag |date=2008 |volume=110 |issue=3 |pages= 27–31, 89–91 |title= A spectrum of disorders |author= Pettus A |url=http://harvardmagazine.com/2008/01/a-spectrum-of-disorders.html}}</ref> nisu osigurane dokazima.<ref name=Howlin06/> Među ostalim pristupima, [[Primijenjena bihevioralna analiza]]-PBA (engl. ABA) je pokazala djelotvornost u unapređenju socijalnog i jezičnog razvoja i u smanjenju ponašanja koje ometa učenje i razumijevanje (shvaćanje). PBA se usredotočuje na učenje tipa jedan na jedan koristeći pritom bihevioralne principe stimulacije, odgovora i nagrade. Nekoliko programa se temelji na PAP-u. Uobičajena alternativa u centrima za autizam su kognitivne terapije s opsežnim programom: [[Liječenje i edukacija djece s autizmom i srodnim poremećajima komunikacije]] (engl. TEACCH]) temelji se na strukturiranju fizičkog okoliša i korištenju vizualne potpore za razvoj jezika. Studija iz [[2005.]]. godine s [[Kalifornija|Kalifornije]] otkriva da su rani intenzivni bihevioralni analitički tretmani, jedan od oblika PBA, su važniji i više utjecajniji za predškolsku djecu s autizmom nego mješavina metoda koje se koriste u mnogim programima. [[2007.]].<ref name=CCD/><ref>{{cite journal |journal= Res Dev Disabil |date=2008 |title= Outcome of comprehensive psycho-educational interventions for young children with autism |author= Eikeseth S |doi=10.1016/j.ridd.2008.02.003 |pmid=18385012}}</ref> Britanska studija je otkrila da rana intenzivna bihevioralna intervencija, drugi oblika ABA, bazirana s radom doma nije više učinkovita od eklektičnih programa u ustanovama. Ograničena istraživanja vezana za učinkovitost rezidencijalnih programa za odrasle pokazuju mješovite rezultate.<ref>{{cite journal |journal= J Autism Dev Disord |date=2003 |volume=33 |issue=2 |pages=131–40 |title= Effects of a model treatment approach on adults with autism |author= Van Bourgondien ME, Reichle NC, [[Eric Schopler|Schopler E]] |doi=10.1023/A:1022931224934 |pmid=12757352}}</ref>

Terapijskim pristupima jedino nedostaje empirijska potpora u konceptima kvalitete života.<ref name=Burgess/> Čini se da su davateljima usluge znanstveni dokazi manje važni od marketinga, zahtijeva roditelja i sl.<ref>{{cite journal |url=http://www.pubmedcentral.nih.gov/articlerender.fcgi?pubmedid=16467905 |journal= Focus Autism Other Dev Disabl |date=2005 |volume=20 |issue=2 |pages=66–79 |title= Early intervention practices for children with autism: descriptions from community providers |author= Stahmer AC, Collings NM, Palinkas LA |pmid=16467905}}</ref> Nesigurne invazivne terapije su vrlo ozbiljan problem; [[2005.]]. godine zbog greške terapijom uklanjanja teških metala umro je 5 godina star autistični dječak.<ref>{{cite journal |journal=Pediatrics |date=2006 |volume=118 |issue=2 |pages=e534-6 |title= Deaths resulting from hypocalcemia after administration of edetate disodium: 2003–2005 |author= Brown MJ, Willis T, Omalu B, Leiker R |doi=10.1542/peds.2006-0858 |pmid=16882789 |url=http://pediatrics.aappublications.org/cgi/content/full/118/2/e534}}</ref>

Lijeka nema.<ref name=CCD/> Većini djece s autizmom nedostaje socijalna potpora, potrebni društveni odnosi i veze, budućnost mogućeg zapošljavanja ili samoopredjeljenje.<ref name=Burgess>{{cite journal |author= Burgess AF, Gutstein SE |date=2007 |title= Quality of life for people with autism: raising the standard for evaluating successful outcomes |journal= Child Adolesc Ment Health |volume=12 |issue=2 |pages=80–6 |doi=10.1111/j.1475-3588.2006.00432.x}}</ref> Iako glavni problemi ostaju, simptomi često postanu lakši u kasnijem djetinjstvu.<ref name=Howlin06>{{cite journal |author= Howlin P |title= Autism spectrum disorders |journal=Psychiatry |volume=5 |issue=9 |date=2006 |pages=320–4 |doi=10.1053/j.mppsy.2006.06.007}}</ref> Kod nekih pojedinaca postoje skromna poboljšanja kod nekih simptoma, ali kod nekih ima i pogoršanja; nijedna studija za sada se nije usredotočila na autizam u srednjoj dobi.<ref>{{cite journal |journal= Ment Retard Dev Disabil Res Rev |volume=10 |issue=4 |pages=234–47 |date=2004 |title= Trajectory of development in adolescents and adults with autism |author= Seltzer MM, Shattuck P, Abbeduto L, Greenberg JS |doi=10.1002/mrdd.20038 |pmid=15666341}}</ref> Samostalan život kod težih oblika autizma je teško moguć.<ref>{{cite journal |author= Tidmarsh L, Volkmar FR |title= Diagnosis and epidemiology of autism spectrum disorders |journal= Can J Psychiatry |volume=48 |issue=8 |pages=517–25 |date=2003 |pmid=14574827 |url=http://ww1.cpa-apc.org:8080/Publications/Archives/CJP/2003/september/tidmarsh.asp}}</ref> Britanska studija iz [[2004.]]. godine na 68 odraslih osoba kojima je autizam dijagnosticiran prije [[1980.]]. godine, s razinom [[IQ]] iznad 50 pokazuje: 12% je postiglo visoku razinu neovisnosti, 10% ima neke prijatelje i općenito su zaposleni no potrebna im je donekle potpora, 19% ima određenu neovisnost ali općenito žive doma i potrebna im je značajnija potpora i nadzor u svakodnevnom životu, 46% zahtijeva stručnu rezidencijalnu skrb iz ustanova specijaliziranih za ASD s visokom razinom potpore i vrlo ograničenom autonomijom, 12% ima potrebu za visokom razinom bolničke njege.<ref name=Howlin>{{cite journal |author= Howlin P, Goode S, Hutton J, Rutter M |title= Adult outcome for children with autism |journal= J Child Psychol Psychiatry |date=2004 |volume=45 |issue=2 |pages=212–29 |pmid=14982237 |doi=10.1111/j.1469-7610.2004.00215.x}}</ref> [[Švedska]] studija iz [[2005.]]. godine u koju je uključeno 78 odraslih osoba kod kojih nije isključena niska razina IQ ima lošije rezultate, samo 4% uspjelo je postići neovisnost.<ref>{{cite journal |journal= J Autism Dev Disord |year=2005 |volume=35 |issue=3 |pages=351–60 |title= Autism after adolescence: population-based 13- to 22-year follow-up study of 120 individuals with autism diagnosed in childhood |author= Billstedt E, Gillberg C, Gillberg C |doi=10.1007/s10803-005-3302-5 |pmid=16119476}}</ref> Promjene u dijagnostičkoj praksi i povećana dostupnost ranije učinkovitije intervencije čini rezultate ovih studija ne općenito primjenjivim kod djece s nedavno dijagnosticiranim ASD-om.<ref name=Newschaffer/>

Procjena rasprostranjenosti autizma široko varira oviseći o dijagnostičkim kriterijima, godini kada je dijete pregledano i geografskoj lokaciji. Najnovija istraživanja procjenjuju otprilike 1-2 na 1000 za osobe s autizmom, i 6 na 1000 za osobe s ASD-om,<ref name=Newschaffer>{{cite journal |author= Newschaffer CJ, Croen LA, Daniels J ''et al.'' |title= The epidemiology of autism spectrum disorders |journal= Annu Rev Public Health |year=2007 |volume=28 |pages=235–58 |pmid=17367287 |doi=10.1146/annurev.publhealth.28.021406.144007}}</ref> zbog neadekvatnih podataka, ove brojke mogu podcijeniti raširenost ASD-a.<ref name=Caronna>{{cite journal |journal= Arch Dis Child |date=2008 |title= Autism: clinical and research fontiers |author= Caronna EB, Milunsky JM, Tager-Flusberg H |doi=10.1136/adc.2006.115337 |pmid=18305076}}</ref> [[#Klasifikacija|PDD-NOS]] čini mnogobrojnu većine ASD-a, [[#Klasifikacija|Aspergerov sindrom]] je zastupljen s oko 0.3 na 1000, i atipični oblici [[#Klasifikacija|dječjeg disintegrativnog poremećaja]] i [[#Klasifikacija|Rettov sindrom]] su daleko rjeđi.<ref>{{cite journal |journal= J Clin Psychiatry |date=2005 |volume=66 |issue=Suppl 10 |pages=3–8 |title= Epidemiology of autistic disorder and other pervasive developmental disorders |author= [[Eric Fombonne|Fombonne E]] |pmid=16401144}}</ref> Studija iz [[2006.]]. godine na otprilike 57.000 Britanaca starih između devet i deset godina pokazala je da 3.89 na 1000 ima autizam, i 11.61 na 1000 za ASD; ovi veći rezultati mogu biti posljedicom širih dijagnostičkih kriterija.

*{{cite journal|author=Wing L, Potter D|title=The epidemiology of autistic spectrum disorders: is the prevalence rising?|journal=Ment Retard Dev Disabil Res Rev|volume=8|issue=3|year=2002|pages=151–61|pmid=12216059|doi=10.1002/mrdd.10029}}</ref>, iako neki okolišni čimbenici nisu još utvrđeni.<ref name=Rutter>{{cite journal |author= [[Professor Sir Michael Rutter|Rutter M]] |title= Incidence of autism spectrum disorders: changes over time and their meaning |journal= Acta Paediatr |volume=94 |issue=1 |date=2005 |pages=2–15 |pmid=15858952}}</ref> Široko citirana pilot studija iz [[2002.]]. godine zaključuje da povećanje autizma u Kaliforniji ne može biti objašnjeno zbog promjena u dijagnostičkim kriterijima, ali analiza iz [[2006.]]. godine otkriva da je rasprostranjenost siromašno mjerena zbog toga što mnogi slučajevi nisu dijagnosticirani, i da je povećanje [[1994.]].-[[2003.]]. u [[SAD]]-u povezano s promjenom u drugim kategorijama dijagnoze, što je dovelo do dijagnostičke supstitucije.

Rizik od autizma je povezan s nekoliko prenatalnih i perinatalnih čimbenika rizika. Revizija iz [[2007.]]. godine za faktore rizika nalazi povezanost s roditeljskim karakteristikama koje uključuju poodmaklu dob za majku i oca; zatim mjesto rođenja izvan Europe i Sjeverne Amerike, i određena stanja kod porođaja koja uključuju malu težinu djeteta kod rođenja i trajanje trudnoće te hipoksije za vrijeme porođaja.<ref>{{cite journal |author= Kolevzon A, Gross R, Reichenberg A |title= Prenatal and perinatal risk factors for autism |journal= Arch Pediatr Adolesc Med |volume=161 |issue=4 |date=2007 |pages=326–33 |pmid=17404128 |url=http://archpedi.ama-assn.org/cgi/content/full/161/4/326}}</ref>

Nekoliko primjera autističnih simptoma i terapija opisano je daleko prije nego što je autizam imenovan. ''Table Talk'' [[Martin Luther|Martina Luthera]] sadrži priču o 12 godišnjem dječaku koji je najvjerojatnije imao teži oblik autizma.<ref>{{cite journal|journal=Autism|volume=1|issue=1|pages=13–23|date=1997|doi=10.1177/1362361397011004|title=The history of ideas on autism: legends, myths and reality|author=[[Lorna Wing|Wing L]]}}</ref> Prema Lutherovom zapisivaču Mathesius, Luther je smatrao kako je dječak ''bezdušna masa mesa opsjednuta sotonom'' i predložio da bude ugušen.<ref>{{cite web|author=Miles M|date=2005|title=Martin Luther and childhood disability in 16th century Germany: what did he write? what did he say?|publisher=Independent Living Institute|url=http://independentliving.org/docs7/miles2005b.html|accessdate=2007-07-18}}</ref> [[1798.]]. godine uhvaćeno je "divlje" dijete (iz prašume), pokazivalo je nekoliko znakova autizma; student medicine [[Jean Itard]] liječio ga je s bihevioralnim programom namijenjenim kako bi mu pomogao steći socijalnu privrženost i proizvesti govor putem imitacije.<ref name=Wolff>{{cite journal|journal=Eur Child Adolesc Psychiatry|date=2004|volume=13|issue=4|pages=201–8|title=The history of autism|author=Wolff S|doi=10.1007/s00787-004-0363-5|pmid=15365889}}</ref>

[[1910.]]. godine, [[Švicarska|Švicarski]] [[psihijatar]] [[Eugen Bleuler]] prvi je složio novo [[Latinski jezik|latinsku]] riječ ''autismus'' kada je određivao simptome [[Shizofrenija|shizofrenije]]. Izveo ju je iz [[Grčki jezik|Grčke]] riječi ''autos'' (αὐτός, što znači ''ja'' ili ''sam''), i koristio da označi morbidno samodivljenje: "autistično povlačenja pacijenta svojim fantazijama, protiv kojega svaki utjecaj izvana postaje nepodnošljiva smetnja".<ref>{{cite journal|author=Kuhn R; tr. Cahn CH|title=Eugen Bleuler's concepts of psychopathology|journal=Hist Psychiatry|volume=15|issue=3|date=2004|pages=361–6|doi=10.1177/0957154X04044603|pmid=15386868}} The quote is a translation of Bleuler's 1910 original.</ref>

Riječ ''autizam'' poprima moderno značenje [[1943.]]. godine kada je [[Leo Kanner]] iz bolnice [[Johns Hopkins Hospital]] prijavio 11.-ero djece s upadljivim sličnostima u ponašanju i potom uveo naziv ''rani infantilni autizam''.<ref name=Kanner1943>{{cite journal |author= [[Leo Kanner|Kanner L]] |title= Autistic disturbances of affective contact |journal= Nerv Child |volume=2 |pages=217–50 |date=1943}} {{cite journal |title=Reprint |quotes=no |date=1968 |journal= Acta Paedopsychiatr |volume=35 |issue=4 |pages=100–36 |pmid=4880460}}</ref><ref>{{cite journal |journal= Wien Klin Wochenschr |year=1938 |volume=51 |pages=1314–7 |title= Das psychisch abnormale Kind |author= [[Hans Asperger|Asperger H]] |language=German}}</ref> Predložio je da riječ ''autizam'' opisuje djecu s nedostatkom interesa za druge ljude. Skoro sve karakteristike opisane u Kannerovom prvom izvještaju o temi, naslovljenoj ''autistična samoća'' i ''inzistiranje na jednolikosti'', još uvijek se smatraju tipičnim za autistični spektar poremećaja. Otprilike u isto vrijeme, [[Beč]]ki pedijatar [[Hans Asperger]] opisao je sličan oblik ASD-a danas poznat kao [[Aspergerov sindrom]], iz više razloga do [[1981.]]. godine nije prepoznavan kao odvojen (različit) sindrom.<ref name=Wolff/>