Abdikacija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 77.77.223.1 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre Oznaka: brzo uklanjanje |
m točke u wikipoveznice s godinama |
||
Redak 3:
Kroz povijest su postojale različito motivirane abdikacije. U [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]] u kojem prenošenje vlasti nasljedstvom nikad nije bilo formalno propisano, bio je to uobičajeni postupak sultana koji su abdicirali u korist svojih sinova te im tako jamčili ostanak na vlasti.
U [[Europa|Europi]] vladari su abdicirali iz vjerskih, političkih ili osobnih razloga. Vjerska motivacija abdikacije bila je uobičajena u doba širenja [[protestantizam|protestantizma]], politička motivacija posebice u revolucionarnim godinama [[1848.]]
== Poznate abdikacije ==
* [[Osmansko Carstvo|Turski]] [[sultan]] [[Murat II.]] dvaput je abdicirao u korist svoga sina [[Mehmed II.|Mehmeda II.]], [[1444.]]
* Turskog sultana [[Bajazid II.|Bajazida II.]] [[1512.]]
* [[Škotska|Škotsku]] kraljicu [[Marija I., kraljica Škotske|Mariju Stuart]] [[protestantizam|protestanti]] prisiljavaju na abdikaciju [[1567.]]
* Turski sultan [[Mustafa II.]] abdicira [[1703.]]
* [[Napoleon Bonaparte]] abdicira [[1813.]]
* [[Luj XIX., kralj Francuske]] abdicirao je [[1844.]]
* [[Ferdinand I., car Austrije]] potpisuje abdikaciju [[1848.]]
* [[Nikola II., ruski car]] abdicirao je [[1917.]]
* [[UK|britanski]] kralj [[Edvard VIII.]] abdicirao je [[10. prosinca]] [[1936.]]
* Posljednji kineski car [[Pu Yi]] abdicirao je [[1912.]], a Republika Kina mu je dozvolila da zadrži carsku titulu u protokolima za strane vladare ali je [[1924.]] dozvola poništena i on je protjeran iz Zabranjenog grada.
|