Aleksandar I., ruski car: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m točke u wikipoveznice s godinama
Redak 1:
{{dodaj infookvir|infookvir monarh}}
[[Datoteka:Alexander I of Russia by G.Dawe (1817, Royal coll. of UK).jpg|mini|250px|'''Aleksandar I.''' na slici iz Vojne galerije u [[Zimski dvorac|Zimskom dvorcu]].]]
'''Aleksandar I. Pavlovič''' ([[23. prosinca]] [[1777.]]. - [[1. prosinca]] [[1825.]]. (?) ) je bio [[Rusija|ruski]] car od [[1801.]]. godine, kralj [[Poljska|Poljske]] od [[1815.]] i veliki vojvoda [[Finska|Finske]] od [[1809.]]. godine.
 
== Obitelj i školovanje ==
Redak 9:
== Udar ==
 
Osnovni primjer takve realnosti postaje državni udar kojim će stupiti na vlast. Njegov otac [[Pavle, car Rusije|Pavle]] zbog svoje politike nikad nije bio popularan među plemićima. Njegovo zahtijevanje moralnog ponašanja kao i povećanja prava seljaka njima je bilo nešto potpuno neprihvatljivo. Ako se tim nezadovoljnim plemićima dodaju i nezadovoljni časnici koji su dobili otkaze zbog ponašanja koje nije u skladu s njihovim činom, stvara se odmah mogućnost zavjere. Tu mogućnost odlučila je iskoristiti [[Velika Britanija]] kad je postalo očito da će joj trenutni car objaviti rat. Srce te zavjere postali su britanski general u ruskoj službi [[Levin August]] i [[Olga Zubov]] preko koje je navodno stigao novac. Prije samog državnog udara oni su o namjerama obavijestili Aleksandra i zatražili njegovo mišljenje. Pošto ih nije ni podržao niti prijavio, zavjerenici su odlučili realizirati ubojstvo Aleksandrova oca [[23. ožujka]] [[1801.]]. godine. Toga dana zavjerenici su prodrli u carevu sobu i pokušali ga prisiliti na abdikaciju. Kako je on to odbio, udarili su ga mačem i potom ugušili. Po izvršenom djelu [[Nikola Zubov]] brat Olge je ušao u drugu sobu gdje se nalazio Aleksandar i obavijestili ga da je on od tog trenutka car. Sve zavjerenike kasnije će pomilovati novogi car s prilično neobičnom iznimkom Olge. Ona će pobjeći na britanski dvor gdje je bila ljubavnica tamošnjeg prijestolonasljednika i budućeg kralja [[George IV., kralj Velike Britanije|Georga IV.]] kojemu će roditi istoimeno izvanbračno dijete.
 
== Ratovi ==
[[Datoteka:Alexander I of Russia.jpg|mini|lijevo|'''Aleksandar I.''' u doba mira]]
Prva mjera novog cara tada postaje zahvaljivanje [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] na kruni zbog čega odmah u [[travanj|travnju]] [[1801.]]. zaključuje s njom mir. Do [[listopad]]a ove godine u skladu s politikom [[London]]a on ulazi u savez protiv [[Napoleon]]a s Prusijom i Austrijom. Kratkotrajni mir koji će početi u Europi toga mjeseca ipak zaustavlja ulazak u rat Rusije protiv Francuske. Do novog rata se nije trebalo dugo čekati. On počinje u [[travanj|travnju]] [[1805.]]. godine kada [[Petrograd]] i London potpisuju sporazum o borbi za slobodu [[Nizozemska|Nizozemske]] i [[Švicarska|Švicarske]]. Najveća bitka ove prve godine rata postaje ona kod [[Bitka kod Austerlitza|Austerlitza]] gdje je rusku i austrijsku vojsku pred očima svojih careva potukao Napoleon. Taj poraz izbacuje [[Austrija|Austriju]] iz rata dok se '''Aleksandar''' povlači u pokušaju da zaliječi rane svoje vojske. Sljedeću godinu [[Prusija]] doživljava katastrofalni vojni poraz bez ikakve mogućnosti da ju još uvijek razbijeni ruski saveznik spasi. Zadnje bitke ovoga rata postaju one u Istočnoj Prusiji [[1807.]]. godine kada je ruska vojska ponovno potučena. Nakon ovog poraza Aleksandar je zatražio i dobio mir.
 
== Ličnost ==
 
'''Aleksandar''' je bio barem u svojoj glavi glavni zagovornik modernizacije države. On se tijekom prvog djela vladavine divio reformama [[Napoleon]]a iako ga je smatrao europskim gospodarom rata. U tim svojim željama za promjenom on daje mogućnost ministrima da izlažu prijedloge za poboljšanja života, ali .... Kada njegov glavni savjetnik [[Mihajlo Speranskij]] predlaže uvođenje parlamenta on prvotno govori kako je ideja dobra, ali još nije trenutak za to. [[1810.]]. godine '''Aleksandar''' će svojom odlukom u potpunosti ukinuti mogućnost ostvarivanja toga projekta. Potpuno slična kontradikcija ovoga cara postaje njegova želja da oslobodi seljake kmetstva. Isto kao i ostale želje ona se nije ostvarila. U svom tipičnom "humanističkom" žaru kako bi poboljšao život vojnika on im daruje zemlju. Jedini problem te ideje se sastojao u činjenici da je oni nisu htjeli. O stvarnoj ljubavi ovog cara prema reformama bolje od svega govore njegovi razgovori s ministrima. Tako je ministru pravosuđa '''Aleksandar''' izjavio:
 
"Vi uvijek želite mene učiti, ali ja sam Car i ja želim to i ništa drugo."
Redak 26:
 
== Kraj Napoleona ==
[[Datoteka:Alexander_I_of_Russia_by_F.Kruger_(1837,_Hermitage).jpg|mini|300px|'''Aleksandar I.''' [[1812.]]. godine ]]
 
Prvobitno ostvareni dobri odnosi između dva cara nakon mira iz [[1807.]]. godine su se počeli iz mjeseca u mjesec kvariti. Točka bez povratka postaje odbijanje molbe [[Napoleon]]a koji je htio oženiti sestru od '''Aleksandra'''. Službeni razlog za rat iz [[1812.]] godine postaje namjera Francuske prisiliti Rusiju da počne ekonomsku blokadu [[Velika Britanija|Velike Britanije]]. Povodeći se politikom spaljene zemlje i "dok imamo vojsku imamo državu" Rusi su izbjegavali bitku dopuštajući Napoleonu sve dublji ulazak u zemlju. Sve do trenutka kada je francuska vojska ušla u Moskvu '''Aleksadar''' je molio za mir svoga protivnika. Kada je u [[rujan|rujnu]] [[1812.]]. godine [[Moskva]] pala i bila spaljena ruski car mijenja svoju politiku u onu totalne mržnje smatrajući Napoleona gotovo vragom kojega se mora uništiti. Bez obzira na veličinu kasnije ukupne pobjede gubici rusa [[1812.]]. godine samo u obrani domovine su dostigli brojku od 400 000 ljudi. Ta činjenica je onemogućila nastavak ruske protuofenzive i oni će tek uz pomoć [[Austrija|Austrije]] i [[Prusija|Prusije]] uspjeti potući [[Napoleon]]a.
 
== Zadnjih deset godina ==
 
Mirno razdoblje [[Europa|Europe]] i [[Rusija|Rusije]] u ostatku života ovog cara počinje [[Bečki kongres|Bečkim kongresom]] [[1815.]]. godine. Tamo dolazi do promjene političke karte svijeta dogovorom između velesila. [[Rusija]] tada dobiva veći dio Varšavskog vojvodstva koje dobiva status kraljevstva ujedinjenog s Rusijom. Također se tijekom tih pregovora potvrđuje osvajanje [[Finska|Finske]] iz [[1809.]]. godine i njen status velikog vojvodstva u sklopu carstva. Prvobitno na samom kongresu '''Aleksandar''' se protivio stvaranju [[Sveta Alijansa|Svete Alijanse]] koja bi trebala održavati mir u [[Europa|Europi]]. Ipak na kongresu u [[Ljubljanski kongres|Ljubljani]] [[1821.]]. godine [[Rusija]], [[Austrija]] i [[Prusija]] su se obvezale u zajedničkom gušenju svih revolucionarnih pokreta. Ovaj sporazum na kraju postaje jedini čije ideje vodilje se '''Aleksandar''' pridržava do kraja. Kada su pobunjeni Grci poslali delegaciju tražeći pomoć velesila u svom ratu za nezavisnost njegovi glasnici ih presreću na putu i vraćaju kući neobavljena posla.
 
== Smrt ?==
 
Po službenom stajalištu tadašnje ruske vlade car '''Aleksandar I.''' je iznenada umro [[1. prosinca]] [[1825.]]. godine u svojoj 48 godine dok se nalazio u malenom gradiću na obali [[Azovsko more|Azovskog mora]]. Mišljenje britanskog veleposlanika s druge strane je bilo da je '''Aleksandar''' počinio abdikaciju pošto ga je navodno vidio kako se ukrcava na brod kao običan mornar. Ta i mnoge druge priče o carevoj smrti su ubrzo stvorile mit kako on tada nije umro. Da bi se s takvim pričama napokon završilo sovjetski znanstvenici su u XX. stoljeću odlučili otvoriti njegov kovčeg. Na opće iznenađenje bio je prazan!! S tako potvrđenim sumnjama o nejasnim okolnostima njegove smrti povjesničari su krenuli u potragu tko bi mogao biti '''Aleksandar''', ako on nije tada umro. Istragom se došlo do svećenika Fjodora Kuzmiča kojega su carevi [[Nikola I., car Rusije|Nikola I.]] i [[Aleksandar II., car Rusije|Aleksandar II.]] rado primali na svoj dvor.
 
{{Redoslijed|