[[datoteka:DebyeVSEinstein.jpg|mini|desno|300px|Einstein-Debyeova teorija [[Toplinska vodljivost|toplinske provodnosti]] [[Krutine|čvrstoga tijela]].]]
'''Peter Debye''', punim imenom '''Peter Joseph William Debye''' ([[Nizozemski jezik|niz]]. '''Petrus Josephus Wilhelmus Debije''', [[Maastricht]], [[24. ožujka]] [[1884.]]. – [[Ithaca (New York)]], [[2. studenog]] [[1966.]].), nizozemsko-američki [[fizičar]] i fizikalni [[kemičar]]. [[Profesor]] sveučilišta u Nizozemskoj, Švicarskoj i Njemačkoj, direktor Instituta Kaiser Wilhelm u Berlinu. Godine 1940. otišao u SAD, gdje je na Sveučilištu Cornell ostao profesorom do umirovljenja (1950.). Razvio teoriju o [[polarizacija|polarizirajućem]] djelovanju [[električno polje|električnog polja]] na [[molekule]] i istraživao njihove [[dipol]]ne momente, čime je unaprijedio spoznaje o međuatomskim udaljenostima i strukturi molekula. Proširio [[Albert Einstein|Einsteinovo]] objašnjenje [[Toplinska vodljivost|toplinske provodnosti]] [[Krutine|čvrstoga tijela]] na niske temperature (Einstein-Debyeva teorija toplinske provodnosti čvrstoga tijela, 1912.). Utemeljio metodu istraživanja [[kristal]]ne strukture praškastih uzoraka [[ogib]]om [[Rendgenske zrake|rendgenskih zraka]] (Debye-Scherrerova metoda, 1916.). S Erichom Hückelom postavio teoriju (Debye-Hückelova teorija, 1923.) o [[Električna vodljivost|električnoj vodljivosti]] i [[Termodinamika|termodinamičkoj]] ravnoteži razrijeđenih [[otopina]] jakih [[elektrolit]]a, čime je proširio [[Svante August Arrhenius|Arrheniusovu]] teoriju [[Elektrolitska disocijacija|disocijacije]] [[soli]] u otopini na pozitivne i negativne [[ion]]e. Pritom je pretpostavio da su pojedini ioni okruženi oblakom iona suprotnoga [[Električni naboj|naboja]], a otklon od idealnih otopina objasnio je djelovanjem međuionskih privlačnih i odbojnih [[sila]]. Godine 1936. dobio [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]]. <ref> '''Debye, Peter''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=14116] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
