Noj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m STATUS |
m točke u wikipoveznice s godinama |
||
Redak 11:
| ordo = [[Nojevke|Struthioniformes]]
| familia = '''[[Struthionidae]]'''
| familia_autorstvo = [[Nicholas Aylward Vigors|Vigors]], [[1825.]]
| genus = '''[[Struthio]]'''
| species = '''''S. camelus'''''
| dvoimeno = ''Struthio camelus''
| dvoimeno_autorstvo = [[Carl Linné|Linné]], [[1758.]]
}}
Redak 89:
Dalje od toga seže odnos prema noju u mnogim [[religija]]ma Afrike gdje je postao dio [[ritual]]a, priča i [[legenda|legendi]]. Nojeva jaja imaju i praktičnu korist za narode [[Khoisan]] (izgovor kojsan) koji ih koriste kao posudu za piće ili od ljuske izrađuju ogrlice i narukvice.
Kad je u [[18. stoljeće|18. stoljeću]] nojevo perje došlo u [[Europa|Europi]] u modu kao ukras na [[šešir]]ima bogatih dama, počeo je [[lov]] na ove ptice u takvoj mjeri, da je došlo u opasnost postojanje vrste. Noj je u tom razdoblju u zapadnoj Aziji, sjevernoj i južnoj Africi do zadnjeg istrebljen. Tek u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] se počelo s uzgojem nojeva, jer su u prirodi postali prerijetki da bi se lov još isplatio. Prve su farme nastale u južnoj Africi [[1838.]]
Danas nojevo perje nema više gotovo nikakvu ulogu u njegovu uzgoju. Uzgaja ga se prije svega zbog njegove sivo-plavkaste [[koža|kože]]. Meso noja ima specifičan okus koji podsjeća na okus [[govedo|govedine]] i [[bizon]]ovog mesa. Osim toga, ima vrlo malo kolesterola. Ne može se peći jer pri tome postaje žilavo, ali je jako dobro za pripremu u umacima ili pečenje u [[folija|foliji]]. Dodavanje snažnih [[začin]]a kao i slatkih okusa kao što su [[med]] i đumbir pojačavaju okus nojevog mesa.
| |||