Vasilije IV., ruski car: razlika između inačica

'''Vasilije IV., Šujski''' ([[1552.]]. – [[12. rujna]] [[1612.]]. ) je bio posljednji [[Rusija|ruski]] car iz dinastije [[Rjurikoviči|Rjurikovič]], njena pobočnog ogranka, između [[19. svibnja]] [[1606.]], i [[17. srpnja]] [[1610.]]. godine

Od Danijela do [[Fjodor I., car Rusije|Fjodora I.]] svi dotadašnji Rurjikoviči koji vladaju Moskovskom državom i potom carstvom potiču po muškoj liniji od [[Aleksandar Nevski|Aleksandra Nevskog]]. Dinastija Šujski s druge strane potiče od mlađeg brata Aleksandra Nevskog, Andreja što ju čini drugim dinastičkim ogrankom. Ta dinastija je katkad kao prijatelj, katkad kao neprijatelj odigrala veliku važnost u povijesti Velikog kneževstva Moskve još od XIV. stoljeća kada je po prvi put jedan njen član postao regent [[Moskva|Moskve]]. Slična situacija se ponovila i u XVI. stoljeću kada djed '''Vasilija IV.''' Andrej Šujski do svog pogubljenja obavlja dužnost regenta [[Ivan IV., car Rusije|Ivana IV. Groznog]] . Otac budućeg cara je bio Ivan Šujski carski savjetnik i general u XVI. stoljeću sve do svoje smrti u bitci [[1573.]]. godine.

Nakon očeve smrti '''Vasilije IV.''' nastavlja njegovim putem postavši ruski general [[1574.]]. godine. Niti stupanje na prijestolje cara [[Fjodor I., car Rusije|Fjodora I.]] pod regenstvom [[Boris Godunov, car Rusije|Borisa Godunova]] tu karijeru ne ometa pošto novi vladar Rusije u pripadnicima dinastije Šujski ne vidi opasnost. Smrt prestolonasljednika [[princ Dimitrije|princa Dimitrija]] u sumnjivim okolnostima prisiljava [[Boris Godunov, car Rusije|Borisa Godunova]] na istragu koju povjerava Vasiliju. Zaključak te istrage u koji malo tko vjeruje je da se princ sam ubio nesretnim slučajem. Taj zaključak je u potpunosti zadovoljio tadašnjeg regenta i budućeg cara tako da ostaje u njegovoj milosti sve do Godunove smrti.

Smrt [[Boris Godunov, car Rusije|Borisa Godunova]] i dolazak na vlast [[Lažni Dimitrije, car Rusije|Lažnog Dimitrija]] daruje nadu u carsku krunu '''Vasiliju'''. Njegova neuspješna buna prolazi bez posljedica pošto ga novi car niti ne pogubljuje niti ne zatvara. Ta ukazana milost ovome budućem caru nije ništa značila, tako da on nastavlja sklapati zavjere sve do uspjeha. Taj uspjeh se dogodio [[17. svibnja]] [[1606.]] godine, kada nakon uspješnog atentata umire car [[Lažni Dimitrije, car Rusije|Lažni Dimitrije]]. Dva dana potom '''Vasilije''' je okrunjen za cara.

Njegova vladavina je od prvog trenutka bila osporena. Ivan Bolotnikov general njegovog prethodnika mu je odmah najavio rat i opsjeda Moskvu krajem [[1606.]]. godine. U dvije bitke sljedeće godine carev brat Mihajlo je ipak uspio uništiti protivničku vojsku. Da s tom pobjedom nije došao mir i da ga narod i dalje ne želi ubrzo postaje jasno kada te iste godine izbija nova buna, koju vodi Lažni Dimitrije II. Nakon što je careva vojska poražena [[1608.]]. godine, nije vidio drugu mogućnost do likupovine švedske armije koju plaća prepuštanjem dijelova ruskog teritorija. U bitci [[14. travnja]] [[1609.]]. godina Vasilijev brat Mihajlo sa 12 000 švedskih vojnika uništava snage Lažnog Dimitrija II. darujući kakvu takvu nadu za daljnji mir. Te velike pobjede carevog brata su izazvale u '''Vasiliju''' kao i u njegovom drugom bratu, veliku zavist, pa ga je dao otrovati. Katastrofalni poraz koji nedugo potom uništava rusku vojsku u bitci kod [[Smolensk]]a je konačni znak nezadovoljnim boljarima da sadašnji car nije sposoban upravljati zemljom. Ubrzo potom [[17. srpnja]] [[1610.]]. godine'''Vasilije IV.''' je bio prisiljen abdicirati. Kada su ubrzo potom poljske trupe ušle u [[Moskva|Moskvu]], svrgnuti car im je bio predan kao poklon.

'''Vasilije IV., Šujski''' je preminuo u Poljskom zatočeništvu [[12. rujna]] [[1612.]]. godine. U [[Rusija|Rusiji]] on je bio nakratko naslijeđen od Ladislava budućeg kralja Poljske.