Louis-Ferdinand Céline: razlika između inačica

'''Louis-Ferdinand Destouches''', poznatiji pod pseudonimom '''Louis-Ferdinand Céline''', ([[27. svibnja]] [[1894.]]. – [[1. srpnja]] [[1961.]].), [[Francuska|francuski]] liječnik i pisac, poznat po romanu ''[[Putovanje nakraj noći]]''.

Louis-Ferdinand Destouches rođen je 27. svibnja [[1894.]]. u gradu Courbevoie, nedaleko od [[Pariz]]a. Otac mu je (kao i djed) završio studij [[književnost]]i dok mu je majka bila trgovkinja. Obitelj mu je pripadala nižoj građanskoj klasi. Djetinjstvo je proveo u Parizu gdje se i školovao; radi usavršavanja za posao trgovca, neko vrijeme je proveo i u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Engleska|Engleskoj]].

[[1912.]]. dragovoljno odlazi u vojsku; [[1914.]]. godine je imao čin [[Konjica|konjičkog]] dočasnika. Iste godine je teško ranjen u ruku za što je dobio odlikovanje. Nesposoban za nastavak vojničke službe radi razne druge poslove. [[1915.]]. se zapošljava u uredu za putovnice u [[London]]u gdje se ženi Francuskinjom Suzanne Nebout; ubrzo je napušta, a brak nikada nije ni registriran u francuskom konzulatu. Nakon toga putuje u [[Kamerun]] kao zaposlenik šumarske kompanije. [[1918.]]. godine, iscrpljen od malarije i dizenterije, vraća se u Francusku. Sljedeće godine se ženi Edith Follet s kojom ima kći Collete. [[1920.]]. upisuje [[Medicina|Medicinski fakultet]], a [[doktor]]sku titulu stječe [[1924.]]. Bavi se znanstvenim radom i otvara privatnu liječničku ordinaciju. Nakon nekog vremena napušta obitelj i zapošljava se kao liječnik u [[Društvo naroda|Društvu naroda]]. Mnogo putuje, boravi u [[Afrika|Africi]], istražuje radne uvjete u Fordovoj tvornici u Detroitu.

S američkom [[ples]]ačicom Elisabeth Craig, [[1928.]]. godine, vraća se u Francusku; u Parizu otvara privatnu ordinaciju. [[1932.]]. pod pseudonimom ''Céline'' (krsno ime bake) objavljuje roman ''[[Putovanje nakraj noći]]'' koji doživljava priličan uspjeh. Sljedeće godine ga Elisabeth napušta, a on je kasnije pronalazi u Kaliforniji, udanu za židovskog odvjetnika. I dalje mnogo putuje. [[1935.]]. u Parizu upoznaje 23-godišnju plesačicu, Lucette Almanzor, s kojom se kasnije ženi i ostaje do kraja života.

[[1936.]]. objavljuje roman ''Smrt na poček'', također dobro prihvaćen od publike. Iste godine putuje u [[Sovjetski Savez]], a zbog nezadovoljstva neuspjelim putovanjem i staljinističkim sustavom piše [[Antikomunizam|antikomunistički]] pamflet ''Mea culpa''. U napetom predratnom ozračju nastavlja s objavljivanjem [[Pacifizam|pacifističkih]] i [[Antisemitizam|antisemitskih]] pamfleta u kojima tvrdi da je novi rat dio judeo-marksističke urote (''Trice za jedno krvoproliće'' i ''Škola za leševe''). Célineov antisemitizam je, doduše, predmet sporova jer je etiketu "Židov" autor bio sklon lijepiti svakome, pa i samom Hitleru, a i općenito je bio sklon [[Mizantropija|mizantropiji]]. Zbog iznošenja ovakvih stavova još prije rata je doživljavao razne neugodnosti.

Početak [[2. svjetski rat|rata]] dočekao je kao liječnik na francuskom bojnom brodu, kasnije je nastavio s liječenjem francuskih izbjeglica, a radio je i u poliklinici u Bezonsu. [[1943.]]. objavljuje roman ''Guignol's band''. Iako nije bio posebno povezan s okupatorima, a [[Ekstremna desnica|ekstremnoj desnici]] je smetao njegov pacifizam, među pripadnicima [[Francuski pokret otpora|Pokreta otpora]] je smatran izdajnikom i kolaboracionistom. Da bi izbjegao predviđenu kaznu, početkom savezničkih operacija sa ženom bježi u Njemačku. U bijegu se pridružuje članovima i pristašama [[Višijevska Francuska|višijevske]] vlade te usput pomaže njihovim ranjenicima. Kroz razorenu Njemačku se uspio probiti do [[Danska|Danske]], gdje je već prije smjestio svoju ušteđevinu.

Od Danske je već krajem [[1945.]]. zatraženo Célineovo uhićenje i izručenje. Vlasti su ga uhitile i 14 mjeseci je proveo u danskim zatvorima nakon čega je pušten zbog lošeg zdravlja. Vrijeme je provodio sa ženom u maloj kolibi na baltičkoj obali. [[1950.]]. je u [[Francuska|Francuskoj]] osuđen na godinu dana zatvora i konfiskaciju imovine. Mnogi intelektualci angažiraju se da bi mu pomogli. [[1951.]]. dobiva amnestiju i sa ženom se vraća u Francusku. Opet otvara privatnu ordinaciju nedaleko od Pariza, živi vrlo povučeno i nastavlja s pisanjem. Njegove radove objavljuje vodeća izdavačka kuća ''Gallimard'' iako u javnosti nisu dobro primljeni. Umro je [[1. srpnja]] [[1961.]].