'''Grigorij Lavov''' potječe iz plemićke dinastije [[Rurjikovič]] koja je vladala Rusijom do [[1610.]]. godine. Njegov obiteljski ogranak je tijekom stoljeća zauzimao mjesto kneževa [[Jaroslav]]a. On sam se rađa [[1861.]]. godine u gradu [[Dresden]]u na području [[Njemačka|Njemačke]]. Tijekom prvih godina života zajedno s roditeljima se vraća domovini i smješta u malenom ruskom mjestačcu imena [[Popovka]] pored [[Tula (Tulska objast, Rusija)|Tule]]. Kao i ostale osobe iz svojega sloja on pohađa i uspješno završava fakultet. Tijekom ruske revolucije iz [[1905.]]. godine '''Lavov''' se upisuje u Konstitutivnu demokratsku partiju na čijoj listi će sljedeću godinu biti izabran u [[Duma|Dumu]]. Ukidanjem parlamenta '''Grigorij''' biva sada izabran u lokalnu upravu imena [[Zemstvo]] za što se još uvijek provode izbori. Zahvaljujući svojim političkim sposobnostima [[1914.]]. godine postaje predsjedatelj opće ruske unije zemstva što će iskoristiti za organiziranje pomoći ranjenima tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] što mu još diže politički rejting.
==Premijer==
Poslije [[Februarska revolucija|februarske revolucije]] zahvaljujući svom dotadašnjem položaju '''Grigorij Lavov''' rođen u Njemačkoj postaje premijer privremene vlade države u ratu s Njemačkom. Uz taj položaj on dodaje i onaj ministra unutrašnjih poslova s ciljem smirivanja stanja u državi. Prvi njegov zadatak tada postaje što učiniti s carem koji se nalazi na bojištu i još uvijek ima pod zapovjedništvom vojsku. Na sastanku on podržava abdikaciju [[Nikola II., car Rusije|Nikole II.]] u korist brata [[Mihajlo II., car Rusije|Mihajla II.]] čime bi se stvorila ustavna monarhija. Tek na prijetnju "svoga" ministra vojske [[Aleksandar Kerenski|Kerenskog]] da će napraviti novu revoluciju, ako se tako nešto izvede on odustaje [[16. ožujka]] [[1917.]]. godine.
Iako do revolucije dolazi radi opće narodne želje da se okonča rat niti on niti Kerenski to ne žele nego čak pripremaju novu veliku ofenzivu za ljeto [[1917.]]. godine. Kada ona propada početkom srpnja narod [[Petrograd]]a s podrškom komunista se ponovno pobunio. našavši se između Kerenskog s jedne i naroda s druge strane '''Lavov''' je bio prisiljen podnesti ostavku.
==Kasniji život==
Ostatak vremena tijekom te revolucionarne [[1917.]]. godine '''Grigorij Lavov''' provodi u povučenom životu izvan politike. Do drastične promjene se ipak nije trebalo dugo čekati pošto po dolasku na vlast [[Lenjin]]a on kao s druge strane i carska obitelj biva uhićen. Znajući veoma dobro kako vjetar puše '''Lavov''' se odlučuje na uspješni bijeg iz zatvora nakon kojega odlazi u [[Pariz]]. Tamo će između [[1918.]]. i [[1920.]]. godine obavljati poslove za proturevolucionarne snage čijim očitim porazom se povlači u penziju. Tijekom posljednjih godina života povodeći se danas popularnim primjerom među političarima on piše svoju autobiografiju.
