|
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[1090.]].
| mjesto rođenja = Fontaine-lès-Dijon
| nadnevak smrti = [[20. kolovoza]] [[1153.]].
| mjesto smrti = [[Ville-sous-la-Ferté]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim = [[18. siječnja]] [[1174.]].
| slavi se u =
| nadnevak spomendana = [[20. kolovoza]]
| glavna svetišta =
}}
'''Bernard iz Clairvauxa''' ([[Fontaine-lès-Dijon]], [[Francuska]], [[1090.]]. - [[Ville-sous-la-Ferté]], [[20. kolovoza]] [[1153.]].), francuski [[Rimokatolička Crkva|katolički]] [[svećenik]], [[svetac]], [[crkveni naučitelj]], [[filozof]], mistik, [[teolog]], asket, propovijednik, redovnik [[cisterciti|cistercitskog reda]], koji se njegovim djelovanjem znatno proširio, mnogo je učinio za širenje štovanja prema [[Djevica Marija|Djevici Mariji]] i [[Presveto Ime Isusovo|Presvetom Imenu Isusovu]].
== Životopis ==
Rođen je u plemićkoj [[obitelj]]i u malom mjestu u okolici [[Dijon]]a. Odlično mu je išlo školovanje, mnogo je čitao, pisao je [[poezija|poeziju]]. Od mladosti, imao je veliko poštovanje prema Djevici Mariji. Kasnije njegovo djelovanje, utjecat će mnogo na veću pobožnost u narodu prema Djevici Mariji, koja je u ranom [[srednji vijek|srednjem vijeku]] bila manje slavljena nego danas. Kada je imao 19 godina, umrla mu je majka i razmišljao je o odlasku u [[samostan]]. U blizini njegovog rodnog mjesta, sv. Robert, sv. Alberic i sv. Stjepan (Etienne) Harding osnovali su [[cisterciti|cistercitski red]] [[1098.]]. godine u Cîteauxu s ciljem obnove pravila [[Sveti Benedikt|sv. Benedikta]].
Bernard je s 30 drugih mladih plemića ušao u samostan u Cîteauxu [[1113.]]. godine i postao cistercitski redovnik. Isticao se svojim dobrim ponašanjem. Budući da se red brzo širio, tri godine kasnije, poslan je u novi cistercitski [[samostan]] u biskupiji Langres. Bio je na čelu samostana kao opat sa samo 25 godina. Samostan je nazvao [[Opatija Clairvaux|Clairvaux]]. Tako je dobro vodio samostan, da se za njega i za samostan vrlo brzo pročulo. Zbog napornog i asketskog života, razbolio se. Mnogi su poželjeli biti redovnici, bio je veliki interes za duhovna zvanja. Samostan je uskoro postao pretijesan za sve, pa je Bernard do smrti osnovao još 163 podružnih samostana. Svojim zalaganjem, sa samo 30 godina, postao je jedan od najvažnijih katoličkih redovnika toga vremena, a samostan u Cîteauxu bio je vodeći katolički samostan. Napisao je pravila cistercitskog reda, koje je [[papa]] [[Kalist II.]] potvrdio [[1120.]]. godine. [[Benediktinci]] iz [[Opatija Cluny|samostana Cluny]] bili su ljubomorni na cistercite pa su izjavili, da su njihova pravila nepraktička. Bernard je u spisima uspješno obranio cistercite.
Bernardove propovijedi imale su velik utjecaj u crkvenim i svjetovnim krugovima. Imao je više kontakata, nego neki kraljevi toga vremena. [[Papa]] [[Honorije II.]] sazvao je Sinodu u [[Troyes]]u [[1128.]]. godine i imenovao Bernarda tajnikom Sinode. Među ostalim događajima u sklopu Sinode potvrđeno je pravilo reda redovnika [[templari|templara]], u čijem pisanju je sudjelovao Bernard.
U [[Katolička Crkva|Katoličkoj Crkvi]], [[1130.]]. godine, bila su dva kandidata za papu [[Inocent II.]] i [[Anaklet II., protupapa|Anaklet II.]]. Inocent II. bio je prognan iz [[Rim]]a, a utočište je potražio u [[Francuska|Francuskoj]]. Kralj [[Luj VI., kralj Francuske|Luj VI.]] sazvao je vijeće francuskih biskupa s ciljem odluke, koga podržati za papu. Bernard je bio pozvan na vijeće, da kaže svoj sud. Opredijelio se za Inocent II., što je bilo odlučujuće, da ga podrže i drugi u Francuskoj. Putovao je po Francuskoj, [[Engleska|Engleskoj]], [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Italija|Italiji]] s ciljem traženja saveznika, kako bi Inocent II. postao papa, što je i uspjelo nakon mnogo teškoća. Potaknuo je štovanje [[Presveto Ime Isusovo|Presvetog Imena Isusova]]. Pisao je teološke rasprave. Utjecao je mnogo na štovanje Djevice Marije i na buduće naraštaje marijanskih teologa. Sačuvano je 530 njegovih pisama. Razmjenjivao je pisma s mnogim crkvenim i svjetovnim ličnostima toga doba.
U [[Dante]]ovoj [[Božanstvena komedija|Božanstvenoj komediji]], spominje su u trećem dijelu (Raj) od 31. do posljednjeg 33. pjevanja. On je posljednji Danteov vodič po [[raj]]u. Izabrao ga je zbog kontemplativnog misticizma, štovanja Djevice Marije i izrazite elokventnosti. Vodio je polemiku s filozofom [[Petar Abelard|Petrom Abelardom]], čije ideje su osuđene kao heretičke na crkvenim saborima u Soissonu i Sensu.
Ionako velik utjecaj, dodatno mu se povećao, kada je za papu [[1145.]]. godine izabran [[Eugen III.]], njegov učenik i redovnik iz Clairvauxa. Izravno su surađivali za vrijeme Eugenovog pontifikata. Papa mu je povjerio zadaću, da traži saveznike u organiziranju [[Drugi križarski rat|II. križarskog rata]]. Pronašao ih je u [[Rimsko-njemački kralj|rimsko-njemačkom kralju]] [[Konrad III., rimsko-njemački kralj|Konradu III.]] i francuskom kralju [[Luj VII., kralj Francuske|Luju VII.]]. Odvojeno su otišli u rat, u kojem su poraženi. Bernard je predložio organiziranje novoga pohoda, koji nije ostvaren. Umro je u 63. godini, [[20. kolovoza]] [[1153.]]. u samostanu Clairvaux, koji se nalazio u mjestu [[Ville-sous-la-Ferté]]. [[Papa]] [[Aleksandar III., papa|Aleksandar III.]] proglasio ga je svetim [[1174.]] godine kao prvog redovnika cistercitskog reda. Papa [[Pio VIII.]] proglasio ga je crkvenim naučiteljem.
== Poveznice ==
|
