|
[[Datoteka:Karl Liebknecht.jpg|mini|'''Karl Liebknecht''']]
'''Karl Liebknecht''' ([[Leipzig]], [[13. kolovoza]] [[1871.]]. - [[Berlin]], [[15. siječnja]] [[1919.]].), [[Njemačka|njemački]] socijalist i suosnivač [[Spartakistička liga|Spartakističke lige]] i [[Komunistička partija Njemačke|Komunističke partije Njemačke]].
==Životopis==
Rođen u [[Leipzig|Leipzigu]], bio je sin [[Wilhelm Liebknecht|Wilhelma Liebknechta]], jednog od osnivača [[Socijal demokratska partija Njemačke|SPD-a]]. Ipak, Karl je bio radikalniji od svog oca; postao je zastupnik marksističkih ideja tijekom studija prava i političke ekonomije u Leipzigu i [[Berlin|Berlinu]], i nakon služenja u Imperijalnoj pionirskoj gardi u [[Potsdam|Potsdamu]] od [[1893.]]. do [[1894.]]. i stažiranja u [[Arnsberg|Arnsbergu]] i [[Paderborn|Paderbornu]] od 1894., do [[1898.]]., doktorirao je [[1897.]]., i preselio se u Berlin [[1899.]]., gdje je otvorio odvjetnički ured sa svojim bratom, [[Theodor Liebknecht|Theodorom Liebknechtom]].
Karl se oženio sa Julijom Paradies [[8. svibnja]] [[1900.]]. godine; par je imao dva sina i kćer, prije nego što je Liebknechtova žena umrla [[1911.]]. godine.
Kao odvjetnik, Liebknecht je često branio druge ljevičarske socijaliste koji su bili na sudu zbog prijestupa poput krijumčarenja socijalističke propagande u [[Rusija|Rusiju]], u što je i sam bio umiješan. Postao je član [[SPD]] [[1900.]]. godine, i bio je predsjednik Socijalističke omladinske internacionale od [[1907.]]. do [[1910.]]. godine ; Liebknecht je također opsežno pisao protiv [[militarizam|militarizma]], i jedan od njegovih tekstova, "militarizam i antimilitarizam" ("''Militarismus und Antimilitarismus''") je doveo do njegovog uhićenja [[1907.]]. godine, te je bio u zatvoru osamnaest meseci u [[Glatz|Glatzu]], u [[Šlezija|Šleziji]]. Sljedeće godine izabran je u pruski parlament usprkos tomu što je još bio u zatvoru.
Karl Liebknecht je bio aktivan član [[Druga internacionala|Druge internacionale]] i osnivač "Socijalističke omladinske internacionale". [[1912.]]. godine, Liebknecht je izabran u [[Reichstag]] kao socijaldemokrat, član SPD-ovog lijevog krila. Protivio se sudjelovanju Njemačke u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]], ali prateći partijsku politiku glasao je za dozvoljavanje potrebnih ratnih zajmova 4. kolovoza 1914. godine. 2. prosinca 1914., bio je jedini član njemačkog parlamenta (Reichstag), koji je glasao protiv rata. Nastavio je biti glavni kritičar socijaldemokratskog rukovodstva pod [[Karl Kautsky|Karlom Kautskym]] i njegove odluke za pristanak na rat. U listopadu iste godine se oženio drugi put, povjesničarkom umjetnosti, Sophie Ryss.
Krajem 1914. godine, Liebknecht je sa [[Rosa Luxemburg|Rosom Luksemburg]], [[Leo Jogiches|Leom Jogichesom]], [[Paul Levi|Paulom Levijem]], [[Ernest Meyer|Ernestom Meyerom]], [[Franz Mehring|Franzom Mehringom]] i [[Clara Zetkin|Clarom Zetkin]] osnovao takozvanu [[Spartakistička liga|Spartakističku ligu]] (''Spartakusbund''); liga je objavljivala svoje stavove u listu pod naslovom "Spartakova pisma" (''Spartakusbriefe'') koji je ubrzo zabranjen. Liebknecht je uhićen i poslan na istočno bojište tijekom Prvog svjetskog rata. Kako je odbioboriti se, služio je zakopavajući mrtve, a zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja dozvoljeno mu je vratiti se u Njemačku u listopadu [[1915.]].
Liebknecht je ponovo uhićen nakon antiratnih demonstracija u Berlinu [[1. svibnja]] [[1916.]]. - demonstracija koje je organizirala Spartakistička liga. Osuđen je na dvije i pol godine zatvora zbog velike izdaje, a kazna je kasnije produžena na četiri godine i jedan mjesec. Ipak, pušten je u listopadu [[1918.]]., kada je [[Max von Baden]] amnestirao sve političke zatvorenike. Po izbijanju [[Njemačka revolucija|Njemačke revolucije]], Liebknecht je vršio svoje dužnosti u Spartakističkoj ligi; ponovo je preuzeo vodeću ulogu u grupi zajedno sa Rosom Luksemburg i objavljivao je partijsko glasilo "[[crvena zastava]]" (''Rote Fahne'').
Dne [[9. studenog]], Liebknecht je proglasio formiranje "slobodne socijalističke republike" ("''freie sozialistische Republik''") sa balkona [[Berlinski gradski dvor|Berlinskog gradskog dvora]], dva sata nakon što je [[Philipp Scheidemann]] proglasio [[Weimarska Republika|Weimarsku Republiku]] sa balkona [[Reichstag]]a.
[[31. prosinca]] [[1918.]]. / [[1. siječnja]] [[1919.]]., sudjelovao je u osnivanju [[Komunistička partija Njemačke|KPD]]-a (Komunistička partija Njemačke). Zajedno sa Rosom Luksemburg, Leom Jogichesom i Clarom Zetkin, Liebknecht je također u siječnju 1919. sudjelovao u [[Spartakistički ustanak|Spartakističkom ustanku]] u Berlinu. Ustanku se brutalno suprotstavila njemačka vlada na čelu sa [[Friedrich Ebert|Friedrichom Ebertom]] uz pomoć ostataka njemačke carske vojske i desničarskih paravojnih trupa, [[Freikorps|Freikorpsa]]. Do [[13. siječnja]], ustanak je ugušen. Karla Liebknechta i Rosu Luksemburg su oteli vojnici Freikorpsa, i odveli ih u hotel Eden u Berlinu gdje su ih mučili i ispitivali par sati, prije nego što su ih pogubili i njihova tijela bacili u kanal [[15. siječnja]] 1919. godine.
==Vanjske poveznice==
|
