Inačica od 9. ožujka 2007. u 17:01 uredi Dtom (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.559 edits m poveznica ← Starija izmjena		Inačica od 9. ožujka 2007. u 18:39 uredi ukloni ovu izmjenu Dtom (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.559 edits m ispravak poveznice Novija izmjena →
Redak 8: Konstruiranjem i letenjem jedrilicama bavili su se prvih godina ovog stoljeća samo oni [[Zrakoplovac\|zrakoplovci]] koji su imaju želju sagraditi [[zrakoplov]]. Zbog nedovoljnog poznavanja principa letenja morali su prijeći isti put koji su već ranije uspješno prevalili [[braća Wright]] i njihovi sljedbenici. S vremenom se znanje o konstruiranju jedrilica sve više bogatilo, pa su i jedriličarski letovi bili sve duži i interesantniji, tako da su se još u to vrijeme pojavili prvi nagovještaji bavljenja jedriličarstvom kao suvremenom granom [[sport]]a. I sama braća Wright, na vrhuncu slave, vratila su se [[1910.]] godine jedriličarstvu, pa je jedan od njih postavio i prvi svjetski rekord u dužini trajanja leta, koji je iznosio 11 minuta. Najveći prelet prije [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]], koji je iznosio 950 m, ostvario je austrijski jedriličar i konstruktor Etrich Igo. Stvarni razvitak jedriličarstva počinje, tek poslije prvog svjetskog rata, i to najviše zahvaljujući činjenici što je pobijeđenoj [[Njemačka\|Njemačkoj]] bilo mirovnim ugovorom zabranjeno posjedovati vojno zrakoplovstvo. Kako bi nadoknadili i izigrali ova ograničenja, Njemci se okreću jedriličarstvu u kome su vidjeli mogućnost stvaranja masovne baze budućih [[pilot]]a [[~~vojni~~Zrakoplovstvo#Vojni zrakoplovi\|vojnih zrakoplova]]. Širom Njemačke niču jedriličarske škole i centri u kojima se pod vidom sporta obučava veliki broj omladinaca u savladavanju osnovne tehnike pilotiranja. Tu treba tražiti osnovu tako izrazite premoći njemačkog jedriličarstva u vremenu između dva svjetska rata. Drugi narodi su sa određenim zakašnjenjem ocijenili bitne prednosti jedriličarstva i počeli su razvijati svoje organizacije tek od kraja dvadesetih godina. U tome su se naročito isticale [[Poljska]], [[Francuska]], [[SSSR]] i neke druge zemlje Evrope. Poslije prvog svjetskog rata , na području bivše [[Kraljevina Jugoslavija\|Kraljevine Jugoslavije]] jedrilice su gradili inženjeri Mikl i [[Rudolf Fizir\|Fizir]] i entuzijasti Hosu i Tišma 1923. godine u [[Sisak\|Sisku]]. Razvitak organiziranog sportskog jedriličarstva počinje [[1930.]] godine kada je u tvornici aviona «Ikarus» u Zemunu osnovana jedriličarska grupa, dok je sustavno školovanje počelo 1923. godine osnivanjem jedriličarske škole u Beogradu. Ubrzo se i u drugim mjestima osnivaju jedriličarske grupe, koje su, uz minimalnu pomoć aeroklubova, same gradile svoje jedrilice. Do [[Drugi svjetski rat\|Drugog svjetskog rata]] uspješno su radila i dva centra za padinsko jedrenje, na Zlatiboru i Blokama u [[Slovenija\|Sloveniji]]. Jedriličarstvo se u Hrvatskoj u većoj mjeri počinje organizirati tridesetih godina prošlog stoljeća i to u [[Zagreb]]u, da bi se neposredno uoči Drugog svjetskog rata osnovao jedriličarski centar Sveta Nedjelja, koji je djelovao sve do ljeta [[1943.]] kada je prilikom ratnih operacija uništen.

Jedrilica (zrakoplov): razlika između inačica