Inačica od 28. kolovoza 2020. u 11:25 uredi Sucag (razgovor \| doprinosi) 753 edits m Vanjske poveznice Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 22. ožujka 2021. u 00:54 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m →‎Životopis: točke u wikipoveznice s godinama Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 5: Milislav Demerec rođen je u Hrvatskoj Kostajnici od oca Ljudevita i majke Ljubice Dumbović. Pohađao je osnovnu školu u susjednoj [[Petrinja\|Petrinji]] i realnu gimnaziju u [[Zagreb]]u, postigavši u objema odličan uspjeh, a poljoprivredne znanosti na Kraljevskomu gospodarskom učilištu u [[Križevci]]ma. Srednjoškolska ljubav za prirodne znanosti nastavlja se i na studiju gdje ga osobito zanima oplemenjivanje bilja i genetika, koje je predmete tada predavao dr. Gustav Bohutinsky, naučni radnik i prvi oplemenjivač bilja u Hrvatskoj. Na Kraljevskomu gospodarskom učilištu u Križevcima je diplomirao 1916. godine. Tu je prihvatio i prvo radno mjesto u Križevačkoj poljoprivrednoj stanici. U želji da proširi svoje stručno znanje, [[1919.]]. godine Demerec odlazi na studij u inozemstvo, najprije u Institut za oplemenjivanje bilja u Grignon u [[Francuska\|Francuskoj]] gdje je stipendist Banske uprave, a zatim na College of Agriculture Sveučilišta Cornell u Ithaci, u državi New York. [[1919.]] godine, na Sveučilištu Cornell događa se prava prekretnica u njegovu životu i radu. Na Odsjeku za uzgoj bilja, uključuje se u skupinu za genetiku [[kukuruz]]a, predvođenu profesorom Rollinsom Adamsom Emersonom. To je bio trenutak kada su [[SAD]] odbrojile svojih prvih deset godina uspješnih genetskih istraživanja. Već [[1923.]] godine Milislav Demerec brani na Cornellu svoju disertaciju o djelovanju letalnih gena na kukuruz koji (geni) stvaraju defekte u [[klorofil]]u. Iste godine pristupa Odjelu za genetiku Carnegiejeve Institucije u Washingtonu, smještene u Cold Spring Harboru, malom mjestu na obali mora, u zaljevu Long Islanda, blizu grada New Yorka. Od 1927. godine uživa glas poznatoga genetičara kukuruza. Demerec [[1931.]]. postaje naturalizirani građanin SAD-a, a [[1941.]]. godine Demercu je ponuđen položaj direktora u susjednom Biološkom laboratoriju u Cold Spring Harboru, da bi mu 1942. godine ponudili i mjesto vršitelja dužnosti direktora, a [[1943.]]. godine i položaj direktora Odsjeka za genetiku Carnegiejeve institucije iz [[Washington]]a. On je prema tome obnašao dužnosti dvojnog direktora tijekom cijelog svog života i služio je odano objema institucijama do [[1960.]]. godine, u razdoblju kada su utvrdeni solidni temelji za sadašnju revoluciju u molekularnoj biologiji i molekularnoj genetici. To je razdoblje učinilo Demerca značajnim čimbenikom američke znanosti, povijesti genetike, Cold Spring Harbora i njegovog “Zlatnog doba - Demerčevog doba”. Započevši od genetike kukuruza (''Zea mays''), on prelazi na problem promjenjivih, mutabilnih gena jedne druge biljke: ''Delphinium ajacis'' ([[kokotić]]). U proučavanju čimbenika koji izaziva mutacije i njihovih bioloških posljedica, on ponovno mijenja model i ovaj put ga traži i nalazi u životinjskom carstvu - vrste unutar roda ''Drosophila melanogaster'' ([[vinska mušica]] - danas vrlo čest objekt istraživanja u genetici). Njegova klasična studija nestabilnih gena u vrste D. viridis, objavljena u Zborniku radova Cold Spring Harbor Simpozija kvantitativne biologije ([[1941.]].), bila je i ostala temeljem za razumijevanje mutacijskog procesa. Drugo razdoblje Demerčevih istraživanja započinje uporabom mutageneze pobuđene rendgenskim zrakama i istraživanjem oštećenja u raznih vrsta Drosophila. Polazeći tako od genetike kukuruza kao usjeva, Demerec prelazi na genetiku vinske mušice da upozna [[gen]]e i njihovu sposobnost mutiranja. Utemeljio je i nastavio uređivati Drosophila Information Service (“Informacijsku službu za drozofilu”), kao prvi [[časopis]] o novostima u genetici jedne vrste. Redak 25: Objekti u njegovim daljnjim istraživanjima su dvije probavne bakterije: [[Escherichia coli]] i [[Salmonella typhimurium]]. Istraživanjem ovih bakterija pokušava odgovoriti na pitanja o finom ustrojstvu i funkciji gena i njihovog međusobnog rasporeda. Tijekom tih istraživanja, koja je vršio u suradnji s Philipom E. Hartmanom i svojom kćeri Zlatom, 15 došao je do spoznaje da se geni slična djelovanja mogu grupirati u istom dijelu kromosoma i utvrdio povezanost njihova položaja i redoslijeda njihove funkcije. Godine [[1960.]]. dodijeljen mu je stupanj počasnog doktora znanosti od [[Sveučilište u Zagrebu\|Sveučilišta u Zagrebu]]. Osim toga, nositelj je nekoliko počasnih doktorata u SAD-u i drugim državama. Bio je član Nacionalne akademije znanosti SAD-a, Njujorške akademije znanosti, tadašnje [[JAZU\|Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti]], Kraljevske danske akademije znanosti i umjetnosti, zatim član mnogih društava genetičara te predsjednik Američkog genetičkog društva i Američkog društva prirodoslovaca. Nakon obveznog umirovljenja 1960. godine od direktorstva dviju institucija u Cold Spring Harboru, nastavio je svoja istraživanja u Brokhaven nacionalnim laboratorijima SAD-u i na C.W. Post Collegeu sve do svoje nagle i neočekivane smrti. U noći 12. travnja 1966. Milislav Demerec je umro od [[Infarkt miokarda\|srčanog udara]].

Milislav Demerec: razlika između inačica