Eduard VII.: razlika između inačica

Eduard je rođen u jutro 9. studenog 1841. godine kao drugo dijete, ali prvi sin kraljice [[Viktorija, kraljica Ujedinjenog Kraljevstva|Viktorije]] i njenog supruga, princa Alberta. Kraljica Viktorija je proglasila svoga sina [[princ od Walesa|princem od Walesa]] [[8. prosinca]] 1841. godine. Kao sin princa Alberta nosio je naslov princa Saske-Coburga i Gothe, te vojvode Saske. Godine [[1863.]]. odrekao se svog nasljednog prava na [[vojvodstvo Saske-Coburga i Gothe]] u korist mlađeg brata Alfreda, čime je izbjegnuta [[personalna unija]] između tog vojvodstva i Ujedinjenog Kraljevstva.

Godine [[1861.]]. upisan je na koledž Trinity. Eduard je želio vojnu karijeru, ali želje mu nisu uzimane u obzir jer je bio prijestolonasljednik, te je ohrabrivan da izučava politiku. Iste godine aranžiran je njegov sastanak s budućom suprugom kraljevnom [[Aleksandra Danska|Aleksandrom]] od [[Danska|Danske]]. U to vrijeme kraljica Viktorija i princ Albert su već bili dogovarali brak između Eduarda i Aleksandre.

Eduard je oženio Aleksandru [[10. ožujka]] [[1863.]]. godine. Njihov brak dočekan je sa neodobravanjem u nekim krugovima, jer je većina Viktorijine rodbine bila njemačkog podrijetla, a [[Njemačka]] je u tom periodu bila u sukobu sa Danskom.

Eduard je često nastupao u ime svoje ostarjele majke na javnim ceremonijama i okupljanjima. Kraljica Viktorija, međutim, sinu nikada nije dopustila da aktivno sudjeluje u vođenju države sve do [[1898.]]. godine, pred sam kraj svoje vladavine. Još [[1864.]]. godine Eduard je razbjesnio majku kada je na skupu po pitanju sukoba između Danske i Njemačke stao na stranu Danske, dok je njegova majka podržavale Nijemce. Iste godine sukobio se sa majkom kada mu je ona izričito zabranila da se sastane sa [[Giuseppe Garibaldi|Garibaldijem]].

U zimi [[1871.]]. godine Edvard se zarazio [[trbušni tifus|trbušnim tifusom]], koji je ranije ubio njegovog oca. Bolest prijestolonasljednika izazvala je veliku zabrinutost nacije, pogotovo kada je jedan od muškaraca iz Eduardove pratnje umro od te bolesti. Za vrijeme bolesti Eduardov odnos sa majkom se malo poboljšao, a njegovo ozdravljenje dočekano je s olakšanjem. Obilježeno je proslavama širom kraljevstva. Po ozdravljenju Eduard je oko sebe okupio političare iz svih krugova i stranaka, uključujući i republikance, te tako doprinio porastu svoje popularnosti među narodom i državnicima.

Kao princ od Walesa Eduard je otvarao koledže i uživao u golfu, kockanju, lovu i konjskim trkama. Godine [[1875.]]. Eduard je otputovao u Indiju na osmomjesečnu turneju. Njegovi savjetnici divili su se kraljevićevoj sposobnosti sve ljude tretirati jednako, bez obzira na boju kože i [[religija|religiju]], a on sâm žalio se na način na koji su se Britanci odnosili prema Indijcima. Turneja je završila uspješno, a njegova majka je velikim dijelom i zbog toga od strane [[Indija|indijskog]] parlamenta dobila titulu carice Indije.

Bio je u posjetu [[Hrvatska|Hrvatskoj]], tada u sklopu [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]], kada je u društvu austrijskog cara [[Franjo Josip I.|Franje Josipa I.]], promatrao vojne vježbe na području sela [[Nova Rača|Rače]] i [[Drljanovac|Drljanovca]], oko 20 km od [[Bjelovar]]a, [[12. rujna]] [[1888.]]. godine.<ref>Ivanček, Ladislav i Krešimir: Nedovršeni spomenar - Bjelovaru u pohode, Čvor, Bjelovar 2008.</ref>

Godine [[1892.]]. princ i princeza od Walesa izgubili su starijeg sina, Alberta Viktora, samo šest mjeseci nakon njegovih zaruka sa princezom Marijom od Tecka. Smrt najstarijeg sina teško je pogodila Eduarda i Aleksandru. Njegovo mjesto u nasljednom nizu zauzeo je Eduardov mlađi sin, kraljević [[Đuro V.|Đuro]], te je ubrzo sam bio zaručen s princezom Marijom.

Eduard je bio meta neuspjelog atentata u Belgiji [[4. travnja]] [[1900.]]. godine. Atentator, [[Jean-Baptiste Sipido]], prosvjedovao je protiv [[Burski rat|Burskog rata]].

Kraljica Viktorija umrla je [[22. siječnja]] [[1901.]]. godine - Eduard je istog trenutka postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i car Indije. U trenutku ustoličenja imao je 59 godina - više nego ijedan drugi prijestolonasljednik u povijesti britanske monarhije. Odlučio je vladati kao Eduard VII., a ne kao ''Albert Eduard'', kako je to njegova majka Viktorija zamišljala, pravdajući svoju odluku rekavši da želi da ime Albert ostane isključivo očevo. Njegovom rednom broju suprostavili su se pojedinci u [[Škotska|Škotskoj]] i sama Škotska crkva (čiji je Edvard bio poglavar), tvrdeći da bi trebao biti Eduard I. pošto Škotskom prethodno nije vladao nijedan Edvard. Sličan problem javit će se kada četiri desetljeća poslije na prijestolje sjedne Eduardova praunuka, [[Elizabeta II.]]

Eduard VII. i njegova supruga Aleksandra okrunjeni su [[9. kolovoza]] [[1902.]]. godine u Westminsterskoj opatiji. Krunidba je prvobitno bila planirana za [[26. lipnja]], ali samo dva dana prije predviđene ceremonije Eduardu je dijagnosticirana upala slijepog crijeva. Zahvaljujući razvoju anestezije i antiseptika u proteklih pet desetljeća, Eduard je mogao biti operiran i spašen, iako su takve operacije tada često bile smrtonosne. Kralj se oporavio za nekoliko tjedana.

Eduardovi glavni politički interesi ležali su u okviru vojnih i mornaričkih pitanja. Njegov najvažniji posjet stranoj zemlji bio je onaj Francuskoj, [[1903.]]. godine. Pomogao je stvaranju saveza, Antante, između dviju država i uklanjanju svake mogućnosti za rat tijekom Eduardove vladavine. Sporazum potpisan [[8. travnja]] [[1904.]]. godine izolirao je Britaniju od državnih afera na kontinentu i pokušao balansirati sa rastućim carstvima Njemačke i Austro-Ugarske.

Eduard i Aleksandra su bili rodbinski povezani sa gotovo svakim europskim monarhom - Eduard preko majke, a Aleksandra preko oca. Eduard je stoga dobio nadimak "ujak Europe", oživljavajući uspomenu na majčin popularni nadimak "baka Europe". Eduard, međutim, nije bio u najboljim odnosima sa svim rođacima. Njegov napeti odnos sa sinom svoje starije sestre, njemačkim carem Wilhelmom II., pojačavao je tenzije između Britanije i Njemačke. Godine [[1908.]]. Eduard je posjetio sina suprugine sestre, ruskog cara [[Nikola II.|Nikolu II.]], te postao prvi britanski monarh koji je posjetio [[Rusija|Rusiju]].