Ladislav IV. Kumanac: razlika između inačica

Ladislav IV. Kumanac je bio sin [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]] i Kumanke Elizabete, po kojoj je i dobio nadimak Kumanac.

U Hrvatskoj je 1273. godine [[ban]]om postao Matija Čak. On je iste godine sazvao prvi poznati slavonski sabor, na kojem se raspravljalo o porezima, sudstvu i vojnim obvezama. 1274. godine na banskoj stolici ga je naslijedio Henrik Gisingovac. On se već iduće godine s Joakimom Pektarom i drugim velikašima podigao bunu protiv kralja[[kralj]]a i kraljice majke Elizabete. Nezadovoljnici su oteli kraljeva brata [[herceg]]a Andriju i proglasili ga kraljem. No kraljevska vojska nanijela im je težak poraz, pri čemu je poginuo ban Henrik Gisingovac. Kralj se ubrzo ponovno izmirio s Gisingovcima, a Joakim Pektar je pomilovan i vratio se na dvor. U ratu protiv Babonića, koji su se pobunili protiv kraljice i Pektara, poginuo je Joakim Pektar 1277. godine.

1277. godine kralj Ladislav IV. je sklopio savez s njemačkim kraljem [[Rudolf I., njemački kralj|Rudolfom I.]] protiv češkog kralja, koji je ugrožavao i Hrvatsko-Ugarsku Kraljevinu. Poziv kralja Rudolfa I. da mu ustupi [[Austrija|Austriju]], češki kralj je odbio, pa je došlo do rata. U bitki na Moravskom polju 1278. godine. Nana njemačkoj strani se borilo i 40.000 vojnika iz [[Hrvatska|Hrvatske]] i [[Ugarska|Ugarske]], koji su pridonijeli pobjedi njemačkog kralja. Češki kralj je poginuo na bojnom polju, pa je Austrija pripala [[Habsburgovci]]ma.

Iste te godine umro je herceg Andrija, pa je kralj Ladislav ostao jedini zakoniti Arpadović iz muške loze. Kralj je živio među Kumanima i ljubovao s njihovim ženama, a za svoju zakonitu suprugu uopće nije mario. [[Kumani]] su međutim i dalje živjeli nomadskim životom i ostali vjerni svojoj poganskoj vjeri. Živjeli su od pljačke i otimačine, a zarobljeni narod su odvodili u ropstvo. Kako kralj nije ništa poduzimao da to spriječi, [[papa]] je bacio crkveno prokletstvo na Ugarsku, a plemići su na to zarobili kralja. Ladislav je morao obećati da će se pobrinuti da se Kumani pokrste i žive kršćanskim životom. No ta su nastojanja izazvala 1282. godine ustanak Kumana, koji je Ladislav uz pomoć austrijskog vojvode Alberta I. ugušio.

Kralj se ubrzo vratio raskalašenom životu među Kumanima, a svoju je ženu zatočio u samostan. U državi je zavladalo bezvlađe. Zbog toga je u državi opet zavladalo veliko nezadovoljstvo, pa su neki velikaši počeli razmišljati da izaberu novog kralja. Takvu je situaciju iskoristio Andrija Mlečnin, sin Stjepana Postuma i na poziv plemstva krenuo po krunu. Međutim 1289. gdoinegodine u [[Međimurje|Međimurju]] ga je zarobio neki velikaš i predao austrijskom vojvodi AlberuAlbertu I., koji ga je zatočio.

[[10. srpnja]] [[1290]] kralja Ladislava IV. Kumanca su ubili neki Kumani. Umro je u 28. godini bez potomaka, pa su velikaši na prijestolje pozvali zatočenog [[Andrija III. Mlečanin|Andriju Mlečanina]].