|
|slika=[[Datoteka:Douglas MacArthur lands Leyte1.jpg|300px]]
|opis slike=Američki general [[Douglas MacArthur]] i filipinski predsjednik [[Sergio Osmeña]] iskrcavaju se na otok [[Leyte]]
|vrijeme= [[20. listopada]] [[1944.]]. — [[2. rujna]] [[1945.]].
|mjesto=[[Filipini]]
|povod=
'''Bitka za Filipine (1944.-1945.)''' bila je bitka između [[japan]]ske i [[američka vojska|američke vojske]] na [[Filipini]]ma, nakon tri godine japanske okupacije Filipina, tijekom Drugog svjetskog rata.
U ljeto [[1944.]]., nakon dvije godine borbe u [[Pacifik]]u, savezničke snage bile su u području [[Kiribati|Kiribata]], [[Marijanski otoci|Marijanskih]] i [[Karolinski otoci|Karolinskih otoka]], oko 500 km jugoistočno od filipinskog otoka [[Mindanao]]a, u poziciji, da [[zrakoplov]]ima bombardiraju japanske položaje na Filipinima. Kopnene snage SAD-a i [[Australija|Australije]], pod zapovjedništvom američkog generala [[Douglas MacArthur|Douglasa MacArthura]], vrhovnog zapovjednika na području jugozapadnog Pacifika, pokorile su ili izolirale japanske snage u [[Nova Gvineja|Novoj Gvineji]], blokirale i oslobodile pomorske i zračne baze na otocima i [[atol]]ima Pacifika te se približavale Filipinima.
Iako je bilo vidljivo, da Japan gubi rat, njegove snage nisu davale nikakve znakove [[kapitulacija|kapitulacije]] ili kolapsa, što je izazvalo savezničke zapovjednike, da brzo napadnu japanske snage na Filipinima, [[Tajvan]]u i otoku [[Okinawa|Okinawi]].
[[Bitka u zaljevu Leyte]] bila je najveća [[pomorska bitka]] u modernoj [[povijest]]i. Dogodila se u morima blizu filipinskog otoka [[Leyte]], između [[23. listopada|23]]. i [[26. listopada]] [[1944.]]. Saveznici su počeli bitku kako bi prekinuli put, koji je vodio od Japana do japanskih kolonija u [[jugoistočna Azija|jugoistočnoj Aziji]]. Japan je crpio [[nafta|naftu]] kao pogonsko gorivo iz tog područja. Japanci su okupili sve raspoložive [[Ratni brod|brod]]ove za ovu bitku protiv savezničkih snaga. Međutim, izgubili su i ostali bez mnogo brodova i [[zrakoplov]]a. Borba je bila posljednja velika pomorska borba u Drugom svjetskom ratu. Bez nafte, [[Japanska carska mornarica|Carska japanska mornarica]] više nije sudjelovala u bitkama Drugog svjetskog rata. Većina njihovih brodova vratila se u Japan. Tijekom ove bitke, [[Japanci]] su prvi put koristili [[kamikaza|kamikaze]].
Važna je bila i bitka za otok [[Mindoro]]. Nakon što su ga osvojili, Saveznici su sagradili piste za polijetanje vojnih zrakoplova, koji su gađali japanske položaje na najvećem filipinskom otoku [[Luzon]]u, gdje se nalazi i glavni grad [[Manila]]. Na Luzon se početkom siječnja iskrcalo oko 175,000 vojnika, kojima su podršku pružale jake zračne snage. Luzon je osvojen u ožujku [[1945.]]., a neke japanske jedinice borile su se u [[planina]]ma, sve do kapitulacije Japana [[15. kolovoza]] [[1945.]]. Mindanao je bio posljednji veći filipinski otok, koji je osvojen do lipnja 1945. Grupe japanskih vojnika i dalje su se tvrdoglavo borile u prašumama i planinama. Japanski poručnik [[Hiroo Onoda]] skrivao se 30 godina na filipinskom otoku [[Lubangu]]. S njim su bili i kaplar Šoiči Šimada te vojnici Kanšiči Kozuka i Juiči Akacu. Akacu se predao 1950., Šimada je ubijen 1954., a Kozuka 1972. Hiroo Onoda dobio je [[pomilovanje]] filipinskog predsjednika [[Ferdinand Marcos|Ferdinanda Marcosa]].
[[Kategorija:Povijest Filipina]]
|
